Ulične prodavačice čaja neizostavni segment kulture i društvenog života

Ulične prodavačice čaja u Sudanu “okupirale“ su hladovine ispod drveća u većini gradskih kvartova i postale važan segment kulturnog i društvenog života u toj istočnoafričkoj zemlji.

Popularno nazvane “sittessay“, prodavačice čaja na ulicama Sudana nalik su prodavačima kokica ili prženog kestena u šetalištima u BiH, a razlika je u tome što sudanske prodavačice čaja imaju prisniji odnos i vode neobavezne razgovore sa mušterijama.

Te dame sa štandovima uglavnom mušterije informiraju o dešavanjima u kvartu, a nerijetko su i njihova sehara za čuvanje tajni jer Sudanci često imaju potrebu da se nekom neobavezno povjere i tako ublaže vlastiti stres i umor koji nose s posla ili iz kuće.

Prednost tih improviziranih čajdžinica u odnosu na kafeterije i restorane je u tome što su one na otvorenom i nude neformalni razgovor u kojem se stvaraju snažne veze između prodavačica i mušterija.

Takve čajdžinice nalaze se u hladovinama ispod drveća u svakom većem kvartu i u blizini trgovačkih centara, a neobavezni razgovor, druženje i ispijanje toplog napitka je jedan od načina na koji se Sudanci bore sa paklenim vrućinama koje vladaju u toj pustinjskoj zemlji.

Iako mušterije najčešće piju crni čaj, ulične prodavačice im nude i druge vrste čaja, kafu i toplo mlijeko.

Emira Adem Muhammed jedna je od uličnih prodavačica čaja u Khartumu, a u razgovoru za AA je kazala da su studenti njene najčešće mušterije.

“Nemam svoju kuću. Nekada sa sinom po dva ili tri dana spavam na ovom mjestu, a onda odemo malo kod moje sestre. Razvela sam se od muža 2011. godine, kada mi je i otac umro. Počela sam se baviti prodajom čaja kako bih preživjela“, kazala je Muhammed koja dnevno, ne računajući rashode, zaradi oko 5.000 sudanskih funti (13 dolara).

Niže niz ulicu Nil sjedi i Emali Abdullah koja prodajom čaja brine o bolesnom mužu i osmero djece.

“Muž ima penziju iz vojske, ali nije to dovoljno za školovanje djece i zato radim, a rad nije sramota. Pošteno zarađujem za svoju porodicu. Kuća nam je devastirana u posljednjem izlijevanju Nila i nadam se da će mi neko pomoći da obnovim dom“, kazala je Abdullah.

- Tezge sa čajem su kutak za brzinsko oslobađanje od stresa i umora -

Sudanska novinarka Ishtiyah Abdullah za AA je kazala kako ljudi piju čaj kod uličnih prodavačica jer im je to prilika za neformalno druženje i opuštanje uz šolju toplog napitka.

“Ulične prodavačice čaja su pristojne i prijatne žene. Znaju saslušati čovjeka i zato uglavnom imaju stalne mušterije o kojima vremenom nauče sve i odlični su njihovi sagovornici. To je postala tradicija u Sudanu“, kazala je Abdullah.

I lokalni novinar Sufyan al-Bushra je kazao da su tezge sa čajem postale važan segment društvenog života jer se ljudi tu upoznaju i druže.

“Cijene čaja variraju i prodavačice se uglavnom bore da zadrže stalne mušterije. Šolju čaja možete uglavnom popiti za 50, a kafe za 100 sudanskih finti (0,13, odnosno 0,26 centi). Nema tu nikakvih protokola, jednostavno dnevno nekoliko puta pobjegnem iz kancelarije i ovako na zraku uživam u čaju i razgovoru. Ovdje saznate sve o dešavanjima u kvartu“, kazao je Al-Bushra.

- Sittessay stvaraju posebne odnose sa svojim mušterijama - 

Mahmud Ezheri, lokalni poduzetnik, za AA je kazao kako ulična prodaja čaja predstavlja izuzetno slabo profitabilnu djelatnost na koju su žene prinuđene zbog lošeg životnog standarda, ali kako su vremenom te žene postale važan segment u društvu i kako zaslužuju podršku državne administracije.

S tim stavom je suglasan i novinar Abdulaziz en-Nakr koji tvrdi da je siromaštvo natjeralo te žene na ulicu.

“Sudan je poprilično konzervativno društvo u kojem žene ne rade izvan kuće bez prijeke potrebe za to. Ulična prodaja čaja je brzo postalo masovno zanimanje u urbanim, ruralnim, razvijenim i nerazvijenim mjestima. Prodavačice na univerzitetima znaju sve o studentima i njihovim brigama. Te žene grade posebne odnose sa ljudima jer znaju saslušati njihove probleme“, kazao je En-Nakr.

- Ulična prodavačica čaja je laureat međunarodne nagrade za hrabrost-

Jedna od najpoznatijih uličnih prodavačica čaja je Avadiyye Mahmud koja se tim poslom bavi od još od 1986. godine.

Ta 58-godišnjakinja je svojevrsni simbol borbe za prava žena u Sudanu jer je 1990. godine osnovala Udruženje žena prodavačica hrane i čaja kako bi pomogla u prevazilaženju ekonomskih i pravnih problema tih žena.

Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a je 2016. godine Mahmud odlikovalo Međunarodnom nagradom za hrabre žene.

Ulična prodaja čaja je jedno od osnovnih zanimanja kojim se bave hiljade žena koje su ostale bez muževa u ratovima u Darfuru i na jugu zemlje i simbol je preživljavanja tih žena i izbjeglica u Sudanu.

federalna.ba/AA