Ukrajinski ratni heroj bit će komemoriran...kada službenici utvrde ko je on

Uznemirujući isječak od 12 sekundi brzo se proširio Ukrajinom. Ukrajinskog ratnog zarobljenika, nenaoružanog, ismijavaju njegovi ruski otmičari, istovremeno ga snimajući. Mirno puši cigaretu, gleda svoje mučitelje u lice i kaže: “Slava Ukrajini”. Nakon toga slijedi više pucnjeva. Zarobljenik pada mrtav na zemlju.

Videozapis, koji su ruski vojnici u ponedjeljak navodno objavili na Telegramu, doveo je do istrage ratnih zločina i, unutar Ukrajine, bitke oko identiteta čovjeka kojeg slave kao nacionalnog heroja i simbola otpora.

Dvije porodice, dva bataljuna i dva različita rodna grada, i jedni i drugi tvrde da je „heroj“ njihov. Kako bi riješile spor, vojne vlasti, razmatraju ekshumaciju tijela.

Na kocki nije samo posmrtna medalja za hrabrost, već i ponos prisvajanja ličnosti kojoj se gradonačelnici i gradovi širom Ukrajine već spremaju podići spomenike i imenovati ulice. Pravomoćna presuda neće vratiti zatvorenika u život, ali će njegovo ime upisati u ukrajinsku historiju, uz graničara na Zmijskom otoku koji je slavno u lice neprijatelju izjavio: “Ruski ratni brodu, j**i se.”

Ukrajinska vojska u utorak je imenovala vojnika kao Tymofiya Shaduru iz 30. zasebne mehanizirane brigade, ali je upozorila da se konačna potvrda ne može napraviti dok se tijelo ne izvuče s teritorija koji trenutno kontrolira Rusija. Shadura, kojemu je već posvećena stranica na Wikipediji, rođen je u Liubar Raionu, u sjevernoj Ukrajini, a odrastao je u selu Mala Derevychka u Žitomirskoj oblasti. 7. januaru napunio je 41 godinu.

Prema 30. zasebnoj mehaniziranoj brigadi, nestao je 3. februara u blizini Bahmuta, gdje već sedam mjeseci bjesni žestoka rovovska bitka, uz hiljade poginulih.

Njegova sestra, Olia, rekla je za BBC da je prepoznala svog brata - "On bi sigurno bio sposoban tako se suprotstaviti Rusima", rekla je - ali je kasnije promijenila svoju izjavu, dodajući da "nije skupljala novac u ime rodbine zbog proturječnih izvještaja o identitetu nenaoružanog vojnika”. Neki ukrajinski mediji i blogeri umjesto toga tvrde da je ubijeni muškarac Oleksandr Igorevich Matsievskyi (42) koji je također bio raspoređen u Bahmut u novembru.

Otprilike 24 sata nakon što je objavljena izjava o Shaduri, jedinica teritorijalne odbrane Matsievskyija rekla je da su 30. decembra 2022., u predgrađu Soledara, on i još četiri vojnika bili angažirani u protunapadu. Jedinica je izgubila kontakt s njim, a sigurni su da je na snimci Matsievskyi.

U podužoj objavi na Facebooku, poznati ukrajinski novinar Yuriy Butusov iznio je svoje razloge zašto vjeruje da je vojnik kojeg su Rusi ubili bio Matsievskyi, počevši s fotografijom snimljenom 10 dana prije zarobljavanja.

Na slici Matsievskyi ima veliki flaster na desnoj obrvi, koji se može vidjeti i na desnoj obrvi ubijenog čovjeka sa snimke. No, dok ukrajinska vojska kaže da se Shadurovo tijelo još uvijek vodi kao nestalo, Matsievskyijevo tijelo je zamijenjeno za posmrtne ostatke ruskih vojnika ubijenih u Bahmutu u januaru i vraćeno porodici početkom februara.

Njegov grob nalazi se na lokalnom groblju u Nižinu, sjeveroistočno od Kijeva, gdje je Matsievskyi živio i radio kao električar, zajedno s ostalim pripadnicima Teritorijalne odbrane koji su poginuli u borbi.

Deseci posjetitelja okupili su se kako bi donijeli cvijeće na njegov grob. Mladić je zapalio cigaretu i stavio je na rub nadgrobne ploče, kao da želi s Matsievskyjem podijeliti posljednji dim koji mu ruski vojnici uskratili.

Godinu dana nakon početka rata, ukrajinski otpor još uvijek treba heroje i primjere ratnih zarobljenika kako bi podigao moral svojih trupa koje se bore u krvavoj i neizvjesnoj borbi kod Bahmuta. “Ovaj je vojnik sigurno imao najveća muda na svijetu”, rekao je jedan čovjek. “Trebali bismo mu podići spomenik u gradu”, odgovorila je starija žena. “Mislim da bi on mogao postati još jedan simbol ukrajinskog otpora,” rekao je Oleksandr Kodola, gradonačelnik Nižina. “Bit će dosta inicijativa kako bi se odala počast heroju. To bi mogao biti spomenik ili bismo možda mogli preimenovati ulicu po njemu”, rekao je.

Njegova brigada tvrdi da su ga vojnikova majka, Paraska, i njegov sin, Mihajlo, 19, te svi ljudi iz njegove jedinice prepoznali na snimci. Posljednji razgovor između Matsievskyija i njegove majke bio je 29. decembra kada joj je rekao: “Mama, ja se nikada neću predati!”

Kad je snimka počela kružiti, rekla je brigadi: “Srce mi je poskočilo. Bio je to moj sin.” Rekla je da ju je nazvao unuk Mihajlo koji je kroz suze vikao: “Vidio sam kako mi je otac ubijen!”

Kodola kaže da je Matsievskyijevo tijelo bilo u vrlo lošem stanju kada je stiglo u gradsku mrtvačnicu mjesec dana nakon njegove smrti, iako su njegove kolege pripadnici brigade tvrdili da su rupe u njegovoj glavi od pucnjave još uvijek bile vidljive. Dodao je da su policija i vojska pripremile dokumentaciju za daljnju istragu s mogućom ekshumacijom kako bi forenzičari mogli ispitati jesu li njegove rane mogle nastati kao što je prikazano u pomenutom videu.

“Naravno, mogli bi saznati da ovaj heroj nije Matsievskyi, već potpuno druga osoba”, rekao je Kodola. "Zato moramo pričekati da Glavni štab oružanih snaga Ukrajine objavi službeni zaključak." U Maloj Derevički, Shadurinom domu, starješina sela rekao je da su vojnika prihvatili kao svog. “Svi su šokirani, plaču. Reći ću da je čin Timofiya Shadure herojski, jer je on kao heroj rekao ‘Slava Ukrajini!’, rekao je Serhiy Melnyk. Prema navodima ljudi koji su poznavali Shaduru, muškarac na videu ne samo da mu nalikuje fizički, već i po načinu pušenja, manirima i načinu na koji stoji.

Melnyk je rekao da je Shadura bio najstariji u velikoj porodici od pet sinova i jedne kćeri, te da se bavio poljoprivredom. Dodao je da nije bio oženjen i da nije imao djece te da je živio s majkom.

Shadurova sestra, Olia, i dalje je oprezna kada je u pitanju otkrivanje bratovog identiteta. “Prepoznajem svog brata na tom videu. Ali ako to nije on, suosjećam s njegovom rodbinom i molim da mi u tom slučaju neko pomogne pronaći brata?” rekla je za BBC.

Proći će sedmice prije nego što vojska donese presudu. Ali za mnoge Ukrajince zaključak nije bitan jer bi mogle postojati hiljade drugih heroja, vojnika ili ratnih zarobljenika koji su, s istom hrabrošću, gledali smrti u oči.

“Pobijedit ćemo”, napisao je Butusov u svojoj dugačkoj objavi na Facebooku. “Zato što u Rusiji nema takvog borca i zato što Ukrajinu štite mnogi deseci hiljada drugih upravo ovakvih heroja.”

federalna.ba/The Guardian