Udomitelji – kako postati, koliko ih ima, što im je svrha?
Udomiteljstvo se kod nas još gleda kao put ka posvojenju djeteta. No, svrha je, zapravo, da se osposobi primarna obitelj za povratak djeteta - poručeno je to na javnoj tribini koja je, u sklopu projekta 'Svako dijete treba obitelj', organizirana u Mostaru. Cilj projekta, koji je uz pomoć Centra za socijalni rad Mostar organiziralo Udruženje socijalnih radnika HNK-a, bio je informirati javnost i zainteresirane udomitelje o samom postupku, njegovom značaju i potrebi.
Udomiteljstvo je zbrinjavanje djece bez odgovarajuće skrbi i u Udruženju socijalnih radnika HNK-a smatraju ga najbitnijom karikom - uzimajući u obzir i kako se ranije radilo. A radilo se tako što bi dijete bilo smješteno u neku od institucija.
„Za svako dijete je bitan individualni pristup, pružiti mu brigu i ljubav, što u biti možemo u toplom obiteljskom domu“, kaže Antonija Novak, predsjednica Udruženja socijalnih radnika HNK-a.
Prije 7 godina donesen je Zakon o udomiteljstvu u Federaciji BiH i sada su, doznajemo, u pripremi njegove izmjene. Istina, povećan je broj udomitelja, ali ni to nije dovoljno budući da su potrebe, nažalost, velike. U Mostaru ima 15 udomiteljskih obitelji, 4 djece čeka na udomljenje.
„Praksa je pokazala do sada da to nije dovoljan broj, ali mi se nadamo i radimo na promociji da imamo veći broj udomiteljskih obitelji. Trenutno imamo jednu profesionalnu obitelj koja ima svoju biološku djecu i koji su uzeli dijete na smještaj, dijete koje nije moglo više odrastati u svojoj obitelji“, ističe Renata Brkić, stručna djelatnica u oblasti udomiteljstva pri Centru za socijalni rad Mostar.
Novak dodaje kako su potencijalni udomitelji sve one osobe koje su psihofizički zdrave i žele obavljati ulogu udomitelja, ispunjavaju određene uvjete prezicirane federalnim Zakonom o udomiteljstvu, imaju materijalne mogućnosti, stambene mogućnosti - ali na prvom mjestu je da imaju ljubav, da imaju volju i želju pružiti skrb djetetu.
Većina, ipak, želi posvojenje. Manjak je i takozvanih specijaliziranih udomitelja. U BiH možda tek jedna je obitelj koja želi udomiti dijete s teškoćama u razvoju.
„Za specijalizirane udomitelje ide i posebna obuka, moraju pripremiti za takav prihvat djeteta. Nažalost, ta nam djeca većinom moraju završiti u ustanovama socijalne zaštite ili zavodima. Nama je prvenstveno kad imamo dijete - da tražimo udomitelje. Desi nam se, kad izuzmemo dijete iz obitelji, da moramo ići u ustanove socijalne zaštite jer nemamo hitnih udomitelja“, objašnjava Brkić.
Cilj udomiteljstva je povratak djeteta svojim primarnim roditeljima, no praksa pokazuje dručkije jer su vrlo rijetki slučajevi na našem podoručju da se u primarnu obitelj dijete i vratilo.
federalna.ba