U Osnovnoj školi Travnik s nestrpljenjem iščekuju časove lektire

U povodu Međunarodnog dana pismenosti, koji ima mnogo dimenzija, ekipa Federalne televizije u Travniku je uradila priču kroz dimenziju čitanja, te provjerila koliko se čita u rodnom gradu nobelovca Ive Andrića.

Čitanje, kažu, gubi bitku u trci sa životnim potrebama, no u školama je ipak druga priča. Potvrđuju to čudesna djeca iz VIII 3 i njihova nastavnica u Osnovnoj školi Travnik.

- Kada čitam, potpuno se isključim iz ovoga svijeta, jednostavno sam u svom svijetu, nikoga ne čujem, nikoga ne vidim sem te knjige koja je ispred mene – priča učenica Dalila Sijah.

Ovako na času bosanskog jezika u osmom tri u travničkoj osnovnoj školi, na kojem se na kreativan način obrađuje lektira, pričaju osnovci, spremajući se na neobično putovanje, poput glavnog junaka iz knjige Robinzon Kruso. Podijeljeni u grupe uz izradu filma, svi su imali različite zadatke.

-  Da uradimo križaljku, videoigricu, tj. u videoigrici napravimo kviz. Jedna djevojčica je na majici nacrtala sliku vezanu za tu lektiru – ističe učenik Anel Baltić.

- Svaka slika ima iznad sebe opis ima temu, koja je vezana za tu sliku, kretaivno smo to odradili – dodaje učenica Sara Klokić.

I pored činjenice da žive u digitalnom svijetu, ova djeca, zahvaljujući svojoj nastavnici, s nestpljenjem iščekuju časove lektire, ne skrivajući obostranu radost.

- Voljela bih da pročitamo sva tri djela „Ruže“, to je knjiga koju ja baš volim – ističe učenica Adina Selimović.

- Nakon ovakvog časa lektire odem kući toliko zadovoljna i sretna, prvo što su pročitali, pa ako se nekome i omaklo da nije pročitao, dok oni svi izlože, svi na kraju znaju o čemu se radilo u toj knjizi - kaže profesorica bosanskog jezika Meliha Peco.

No izvan školske zgrade rijetki su oni koji još žive krilaticu da je knjiga najbolji čovjekov prijatelj:

- Više čitaju stariji jer mi smo stariji naučili knjigu, ja više volim dobru knjigu pročitat nego gledat seriju.
- Imam kćerku koja u toku noći pročita knjigu.

No, za razliku od njih, sudeći prema zvaničnim podacima gradske biblioteke, koja je krajem prošlog stoljeća imala blizu tri hiljade članova, knjiga gubi u trci sa životnim problemima. Ali još ima onih kojima je knjiga na prvom mjestu.

- Imali smo između 650 i 700 čitalaca u toku jedne godine. To je 5% stanovnika općine Travnik. Andrić je uvijek aktuelan, njegova djela su ta koja su bezvremenska – ističe Dženan Kos, direktor Gradske biblioteke Travnik.

A čitanjem, kako to rekoše osnovci s početka naše priče, oni mogu bez novca putovati svijetom i vidjeti ono što inače zbog ekonomskih prilika nisu u mogućnosti. Možda ekonomska kriza, knjigu i čitanje ponovo vrati među čitaoce i posebno djecu, koja su naša i budućnost ove zemlje.

- Ima i djece koja stvarno vole čitati i koja bude nadu u to da će uvijek biti onih koji vole čitati – zaključuje književnica Božena Volić.

federalna.ba