Thrall na Bookstanu: Svjedočimo genocidu, nismo napravili nikakav moralni napredak
Američki pisac i novinar židovskog podrijetla, Nathan Thrall može se nazvati ključnom osobom ovogodišnjeg izdanja Međunarodnog festivala književnosti Bookstan. U intervjuu za Federalnu televiziju komentirao je manjak ljudskosti na konkretnom primjeru višegodišnjeg ugnjetavanja palestinskog naroda.
Na početku razgovora ističe da je svrha njegove knjige 'Jedan dan u životu Abeda Salame' da kroz jedan incident ispriča cijelu priču o Izraelu i Palestini.
„Moja namjera nije bila da zadovoljim novinarsku taštinu, već da ostvarim ideju koja ima duboko ukorijenjenu logiku. Ovo je analiza, istraživanje jedne tragične nesreće u kojoj gine autobus pun palestinske djece predškolskog uzrasta. Na neki način, to je forenzički pristup otkrivanju glavnog uzroka te nesreće. Mnogi su se fokusirali na ono što se smatra trenutnim, direktnim uzrokom smrti, poput vatrogasaca ili hitne pomoći koji su zakasnili na mjesto nesreće, ali mene je zanimao dublji uzrok. Ne samo u teorijskom smislu, već istinski vjerujem da su ti dublji uzroci pravi uzroci tragedije, jer da biste razumjeli tu nesreću, morate prvo razumjeti zašto ta djeca uopće žive u ograđenom getu“, kaže Thrall.
Kaže da za njega 'nije postao drugi način da se ispriča ova nesreća i njeni stvarni uzroci, a da se ne ispriča šira priča o izraelsko-palestinskom konfliktu'.
Dotakao se i toga da se danas genocid i druge tragedije odvijaju pred očima cijele javnosti, dok se pojedinac osjeća bespomoćnim da bilo kako reaguje.
„Ta nemoć koju osjećamo nije isključivo osjećaj društava koji iz treće perspektive posmatraju genocid ili onih koji ne mogu promijeniti politiku svojih vlada. To je također osjećaj koji proživljavaju i sami Palestinci. Sjećam se jednog videa iz Gaze u kojem se događa nešto užasno. Neko to snima, za društvene mreže, za medije, a osoba u kadru se okreće ka kamermanu i kaže - zašto to snimaš? Zbog čega? Svi već sve znaju. Sve su već vidjeli i niko nam neće pomoći. To što radiš je besmisleno. Taj osjećaj nemoći prvenstveno osjećaju Palestinci“.
Dalje navodi da 'mnogi razgovori koje vodimo o Izraelu i Palestini omogućavaju ljudima da izbjegnu odgovornost'.
„U zapadnom diskursu često se postavlja pitanje šta možemo učiniti da pomognemo. Ljudi kažu, osjećam se bespomoćno, želim pomoći, ali prva ljudska odgovornost ne treba biti pitanje kako pomoći, već kako prestati nanositi štetu. Jer svi mi živimo u državama koje nanosi štetu, koje podržavaju sisteme etničke dominacije nad Palestincima, sisteme koji nastavljaju sa brutalnim krvoprolićem“.
Thrall također kritizira pokušaje da se izraelska politika predstavi kao podijeljena između "dobrih" i "loših" struja, tvrdeći da takva podjela zamagljuje stvarnost. Od 1967. godine, sve izraelske vlade - bez obzira na političku orijentaciju - podržavale su isti cilj kontrole nad Palestincima, ističe on, a odgovornost leži i na Zapadu, posebno SAD-u i evropskim zemljama.
Nismo napravili nikakav moralni napredak, dodaje.
„Sama ta činjenica da svi posmatramo, svjedočimo i učestvujemo u ovom genocidu. Postoji previše primjera diljem svijeta u kojima nastavljamo da vidimo zlo kako cvjeta i raste, nekažnjeno“, zaključio je Thrall za Federalnu televiziju.
federalna.ba