Tajna najvećih holivudskih povrataka, od Johna Travolte do Demi Moore

Ako postoji nešto što publika i glasači nagrada podjednako vole, to je vidjeti nekadašnju zvijezdu kako revitalizira svoju karijeru jednom izvedbom koja ostavlja bez daha. Ali pronaći pravu ulogu da se ponovno predsdstavite svijetu, prava je umjetnost.

Hoće li Demi Moore osvojiti nagradu za najbolju glumicu na ovogodišnjoj dodjeli Oscara? Ona svakako ima velike šanse. Njena neustrašiva izvedba u satiričnom body-horor filmu Coralie Fargeat, “The Substance”, već joj je donijela Zlatni globus. A osim kvalitete njene glume, jedan ključni faktor mogao bi prevagnuti ravnotežu u njezinu korist: Hollywood voli kad se bivša superzvijezda vrati – kao i svi mi.

"Strastveni obožavatelji pojedinih glumaca osjećaju se opravdano kad se oni vrate u modu", kaže Anna Smith, filmska kritičarka i voditeljica podcasta Girls on Film, "a običniji obožavatelji možda još uvijek imaju određenu nostalgičnu naklonost prema ljudima koje su gledali na ekranu kad su bili mlađi – tim više ako su glumili u popularnim filmovima. I pretpostavljam da duboko u sebi gledanje kako se sudbina poznate osobe mijenja nabolje daje ljudima tu nadu da bi se i njima moglo dogoditi isto, posebno u njihovim zrelim godinama."

Demi Moore favorit je za ovogodišnjeg Oscara za najbolju glumicu za The Substance (Izvor: Nubi)

Trenutni uspjeh Demi Moore ima sve elemente koji čine idealan holivudski povratak. U manjoj mjeri, isto se može reći za uspješnu ulogu Pamele Anderson u filmu “The Last Showgirl”, koji je prošle sedmice objavljen u SAD-u i za koji je zvijezda dobila nominacije za Zlatni globus i Screen Actors Guild. Povratak Ke Huy Quana također je još jedan primjer iz udžbenika.: nakon što je napustio glumu na 20 godina, bivša dječja zvijezda  osvojio je Oscara za najboljeg sporednog glumca za film “Everything Everywhere” All at Once 2023. godine, a sada ima svoj prvi film u glavnoj ulozi, “Love Hurts”, koji će se prikazivati u kinima u februaru. Iako se možda čine različiti, sva tr glumaca slijede obrazac koji je uspostavljen prije nekoliko decenija.

„Savršen holivudski povratak je pažljivo orkestrirana simfonija narativnih paralela i pravovremenog usklađivanja sa duhom vremena,“ kaže Mark Borkowski, PR stručnjak i autor knjige “The Fame Formula: How Hollywood's Fixers, Fakers and Star Makers Created the Celebrity Industry” (Formula slave: Kako su holivudski popravljači, prevaranti i tvorci i zvijezda stvorili industriju slavnih). „Zaboravljena zvijezda – poput Demi Moore – mora preuzeti ulogu koja odražava njen put izvan ekrana. Dodajte malo autoriteta i dovoljno oštrine da izazove razgovor, i dobićete formulu za povratak A-liste.“

Šta je potrebno za „velike povratke“?

Kao što kaže Borkowski, prvi bitan sastojak je inspirativna priča o iskupljenju iza scene. Prošla sedmica bila je u znaku još jednog velikog holivudskog "povratka", uz objavljivanje prvog filma Cameron Diaz, više od 10 godina nakon što je zvijezda najavila svoje povlačenje 2018. Riječ je o Netflixovom filmu „Povratak u akciji“. Međutim, kada je napustila posao, još uvijek je bila glumica visoke A -liste, tako da njen povratak nije posebno emotivan, pogotovo kad je je  u pitanju visokobudžetna akcijska komedija. Malo je intrigantno, ali ništa više.

Život Pamele Anderson izvan ekrana daje snagu njezinoj izvedbi u The Last Showgirl (Izvor: Roadside Attractions)

Nasuprot tome, Moorein povratak izgleda kao bezvremenska bajka. Nije glumila u velikim hitovima još od 1990-ih, a u svom govoru pri prijemu Zlatnog globusa, govorila je o tome kako je njeno samopouzdanje bilo poljuljano kada ju je producent označio kao "glumicu za kokice". Bila je, kako je rekla, "na nekoj vrsti niskog trenutka". Ali “The Substance” je dokazao njoj samoj i svima ostalima da ima još mnogo toga za dati. To je vrsta priče o prevazilaženju prepreka koju Hollywood voli.

Većina povrataka glumaca ima sličnu temu: zakašnjelo opravdanje nekoga prema kome je industrija nepravedno postupala. Quan je bio u “The Goonies” i “Indiana Jones and the Temple of Doom” kao dječak 1980-ih, ali se razočarao u glumu jer je bilo tako malo značajnih uloga za azijske Amerikance, pa kad je imao priliku zablistati u “Everything Everywhere All At Once”, stvarna priča bila je zadovoljavajuća više nego bilo koja izmišljena. Gledaoci i glasači mogli su uživati u toplom osjećaju pravde koja je konačno izvršena.

Anderson je, s druge strane, govorila o lošem tretmanu unutar industrije, najnovije kroz Huluovu mini-seriju “Palm InTommy”, koja je dramatizirala njen životni put bez njenog učešća, pa “The Last Showgirl” nosi podtekst osobe koja ponovo preuzima kontrolu nad vlastitim životom. Da spomenemo još jedan primjer, Brendan Fraserov izvanredni nastup u filmu “The Whale” iz 2022. godine došao je nakon godina nezaposlenosti i depresije, koje je povezao sa optužbom da ga je 2003. godine seksualno napastovao Philip Berk, tadašnji predsjednik Hollywoodskog udruženja stranih novinara, koje organizira Zlatne globuse. Njegovo osvajanje Oscara za najboljeg glumca 2023. godine, zajedno s Quanom, došlo je kao još jedan izuzetno dirljiv sretan kraj.

Uz "Sve odjednom", bivša dječja zvijezda Ke Huy Quan konačno je pronašao ulogu u kojoj će pokazati svoje sposobnosti za odrasle (Izvor: Alamy)

Povratak je još uvjerljiviji ako se glumčevo vlastito iskustvo odražava na ono što se događa na ekranu. U „The Substance“, Moore glumi bivšu superzvijezdu koja je bačena na otpad – nešto o čemu i sama zna sve. A takvi samoreferentni scenariji pojavljuju se uvijek iznova u povratničkim filmovima, od „Sunset Boulevara“ (1950.), u kojem je Gloria Swanson glumila ocvalu divu nijemog filma, kakva je i sama bila, do filmova koji su oživjeli karijeru Bette Davis u dvije različite tačke, „Sve o Evi“ (1950.) i „Što se dogodilo s Baby Jane? (1962).

Ima puno recentnih primjera. U “The Wrestler” (2008), Mickey Rourke je izmučeni i izudarani bivši showbiz fenomen. U filmu “Birdman” (2014), Michael Keaton je glumac poznat po tome što je igrao superheroja, bez obzira želi li to ili ne. U “The Last Showgirl”, Anderson je plesačica iz Las Vegas revuea čiji su dani u centru pažnje odbrojani. "Puno off-screen informacija prodire u ovaj film," napominje Caryn James u svojoj BBC recenziji – i takve informacije efektivno nude publici neku vrstu ponude s dvije strane: dok filmovi prelaze granicu između činjenica i fikcije, ne razmišljamo samo o životima likova, već i o životima glumaca. "Nije to samo gluma," kaže Borkowski. "To je stvaranje mita."

Također je ključno da ti filmovi nemaju prizvuk ego-tripa ili projekta ispraznosti. Poruka koju moraju poslati je da su se glumci ponizno stavili u službu autora – po mogućnosti, ali ne uvijek, autora koji je mlađi i hladniji od njih. U slučaju “The Substance”, to je Fargeat; u slučaju “The Last Showgirl-a”, to je Gia Coppola; u slučaju i “Hrvača i Kita”, to je Darren Aronofsky.

Bette Davis hvaljena je za dva odvojena povratnička filma , u „All About Eve““ (na slici) i Whatever Happened to Baby Jane?“ (Izvor: Getty Images)

Matthew McConaugheyov film "McConaissance" započeo je kada je pristao na niskobudžetne filmove poput “Killer Joe” (William Friedkin), Magic Mike (Steven Soderbergh) i Mud (Jeff Nichols). Jerry Lewis je bio nominiran za Baftu kada je samog sebe parodirao u filmu Martina Scorsesea “The King of Comedy”(1982). Burt Reynolds je bio nominiran za Oscara za film Paula Thomasa Andersona “Boogie Nights” (1997). Sylvester Stallone je bio nominiran za Oscara za film Ryana Cooglera “Creed” (2015). A ove godine, Adrien Brody će vjerojatno biti nominiran za Oscara, također, za svoju ulogu u “The Brutalistu”. Nije imao mnogo nezaboravnih glavnih uloga otkako je osvojio Oscara za “The Pianist” 2003. godine, ali svojom predanošću ozbiljnoj drami od strane odlučno neovisnog tridesetogodišnjeg redatelja, podsjetio je sve koliko može biti veličanstven.

Povratak Marlona Branda u “The Godfather” (“Kum”) klasični je slučaj propalog holivudskog idola kojeg obnavlja filmski reditelj u usponu. "Kada je u pitanju bivša A-list zvijezda koja iznenada ponovo ulazi u javnu svijest i dobijaju veliko priznanje, vjerojatno nema boljeg primjera," kaže Burt Kearns, autor knjige “Marlon Brando: Hollywood Rebel”. "Početkom 1970-ih, čovjek koji je bio prepoznat kao najveći filmski glumac 20. stoljeća doslovno je označen kao 'otrov za kino blagajnu' od strane izvršnih direktora Paramount Pictures-a kada je njegovo ime bilo spomenuto za filmsku adaptaciju bestselera Maria Puza. Krajem 1970. godine, bez novca, prihvatio je relativno skromnih 50.000 dolara za mjesec dana rada u Engleskoj na niskobudžetnom S&M hororu Michaela Winnera “The Nightcomers." No, nakon što se transformirao u starijeg mafijaškog dona za film Francisa Forda Coppole, osvojio je svoj drugi Oscar za najboljeg glumca.

Povratak Marlona Branda u „Kumu“ pokazao je kako stara zvijezda može revitalizirati svoju karijeru uparujući se s mlađim redateljem (Izvor: Alamy)

"Jedinstveni obrat", kaže Kearns za BBC, "to je da je 20 godina kasnije Brando postao neka vrsta samotnjaka, samo povremeno uzimajući epizodne uloge, kada ga je reditelj Andrew Bergman uvjerio da se 'vrati' kao šef mafije u filmu „Brucoš“, pristao je, samo ako je mogao temeljiti lik na Don Corleoneu. U parodiji njegove značajne uloge u Kumu 'otkrio' se još jednom, iznenadivši kritičare i publiku kao vješt komični glumac."

Samostalni obnovitelj karijere

Zaštitnik holivudskih povrataka je Quentin Tarantino. A najznačajnije čudo koje je ikada napravio bilo je ono sa Johnom Travoltom. Do kraja 1980-ih, zvijezda filmova „Grease“ i „Saturday Night Fever“ svela se na pojavljivanje u filmovima „Look Who's Talking“, nizu obiteljskih komedija u kojima su glumci izražavali misli o bebama i kućnim ljubimcima. Treći film u serijalu, „Gle ko sada govori“, bio je bomba na kino blagajnama 1993. Ali manje od godinu dana kasnije, Travolta je bio u kinima kao Vincent Vega u crnom odijelu u Tarantinovom „Pulp Fictionu“. Uslijedila je nominacija za Oscara i ponovno je bio najcool čovjek u Tinseltownu.

Nije Travolta bio jedini dobitnik ove kasting odluke: lov na pale zvijezde dobro je činio i za Tarantinovu reputaciju. "Kada on izvuče zaboravljenog ili devalviranog glumca s tavana; Travoltu, Pam Grier, Roberta Forstera, Kurta Russella, Dona Johnsona – često imam osjećaj kao da me pokušava nadmašiti, kao da me sramoti zbog toga što nisam cijenio njihove karijere i sposobnosti," kaže Shawn Levy, autor biografija Jerryja Lewisa, Roberta De Nira i Paula Newmana, među ostalima. "Mislim da mu nije toliko stalo do toga da bude njihov spasitelj, koliko do toga da pokaže da je on sam stručnjak koji voli njihove potcijenjene sposobnosti ili opsege rada. Zamišljam ga kako pregledava svoju VHS kolekciju i pretražuje neku vrstu stranice koja još uvijek nije mrtva kako bi pronašao izvođače s kojima se može razmetati u budućim projektima."

Ono što povezuje sve gore spomenute filmove je to što dopuštaju glumcima da pokažu da su pravi glumci, a ne samo slavne osobe – a to često znači razbijanje njihovih sjajnih javnih slika radeći nešto rizično i neglamurozno, obično uključujući seks, drogu i izopačenost. Travolta je ubica opterećen heroinom u Pulp Fictionu. Reynolds je pornograf u Boogie Nights. Birdman ima Keatona kako juri po Times Squareu u njegovim gaćama. A "Hrvač" ima Rourkea kako vodi kokainski seks u baru prljavog WC-a. Što se tiče "The Whalea", film počinje s Fraserovim likom koji masturbira uz pornografiju, a zatim pati od zatajenja srca u prljavom stanu. Njegova pobjeda na Oscaru bila je prilično zajamčena u tom trenutku.

Prelazak Johna Travolte s bezobraznih komedija na glavnu ulogu u "Pulp Fictionu" smatra se jednim od najvećih preokreta u povijesti kinematografije (Izvor: Alamy)

Sve ovo nas vraća na The Substance (Tvar). Nekada utjelovljenje glamura crvenog tepiha, Moore je sada spremna igrati nekog ko se u ranim scenama filma doživljava kao neko ko je prošao svoje i postao nebitan. A u kasnijim scenama... pa, ne želimo otkriti previše, ali one su ekstremnije od bilo čega što je dosad radila u svojoj karijeri. Nema ništa čudno u tome što su, još prije nego što je film premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu prošlog maja, kružile glasine da je ovo Moorein "John Travolta u Pulp Fiction" trenutak. I, naravno, “The Substance” je ispunio sve što jedan comeback film treba: glumicu koja se borila, ulogu koja podsjeća gledatelje na te borbe, hrabrog mladog pisca i redatelja, te materijal koji pokazuje dokle je glumica (ili općenito, bilo koji glumac) spremna ići za svoju umjetnost.

Sada Moore samo treba osigurati da njen "Travolta trenutak" traje više od trenutka. Travolta, Rourke i Reynolds imali su izbor uloga nakon “Pulp Fiction”, “The Wrestler” i “Boogie Nights”, ali nekoliko filmova kasnije opet su plaćali račune sa zaboravnim trilerima – a Travolta je snimao katastrofalni “Battlefield Earth” (2000). Vratiti se na vrh holivudske ljestvice dovoljno je teško – ali ostati gore je zaista trik. Kao što su Bette Davis i Marlon Brando naučili, jedan comeback nije uvijek dovoljan.

federalna.ba/BBC