Pandora papiri ili “zajmi dok možeš”!

Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara ponovo je uzburkao svjetsku javnost objavljivanjem nove edicije o besprizornoj praksi skrivanja ličnog bogatstva više od 35 aktuelnih i bivših šefova država i vlada putem ofšor kompanija. Istragu simboličnog naziva – Pandora papiri provelo je oko 600 novinara i to pomnim proučavanjem gotovo 12 miliona dokumenata iz 14 kompanija specijaliziranih za vršenje finansijskih usluga. Što bi se reklo po onoj narodnoj – uzmi Ago koliko ti drago! Analiza Mirze Huskića.

Sjećate se da je Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara ne tako davne 2016. godine obznanio “Panama papire” u kojima je također više aktuelnih ili bivših šefova država i vlada uhvaćeno u izbjegavanju plaćanja poreza ili skrivanju bogatstva putem ofšor firmi. Najčešće se radilo o mutnim, odnosno koruptivnim  poslovima pa je valjalo te nemoralne radnje nekako prikriti. I tada, a i sada je rečeno kako se u sivoj biznis zoni vrti toliko novca da bi se problemi kao što je primjerice globalno siromaštvo, vrlo brzo mogli iskorijeniti. No, kada si vlast ili blizu nje, po pravilu ti je sve dozvoljeno koliko god aktivisti i novinari prstom upirali u duboku, a zašto ne reći i zatvorenu državu. I od te bolesti nije imun niko – ni monarhije, ni autokratije, ni tranzicijske demokratije, ali ni pežorativno rečeno, zemlje razvijene demokratije.

Pođimo redom, u najnovijoj istrazi Konzorcijuma u dokumentima ofšor kompanija pronađena su imena oko 35 aktuelnih i bivših lidera zemalja, kao i više stotina zvaničnika, poput sudija, ministara, gradonačelnika. Tačnije, Konzorcij je u vezu sa ofšor kompanijama doveo 336 funkcionera ili političara, koji su stvorili gotovo 1.000 takvih firmi, od kojih je više od dvije trećine na Djevičanskim Ostrvima. Među najzvučnijim imenima su svakako premijer Češke Andrej Babiš, jordanski kralj Abdulah Drugi, predsjednik Azerbejdžana Ilham Alijev, predsjednik Kenije Uhuru Kenijata ili bivši premijer Velike Britanije Toni Bler. Kada je komšiluk u pitanju, tu je vječito nezaobilazni predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, ali i ministar finansija Srbije Siniša Mali.

Đukanović, naravno, sve negira te poziva na istragu tih navoda ističući kako je u pitanju biznis sa njegovim sinom Blažom i to iz 2012. godine kada nije obavljao nijednu državničku funkciju.

Na istragu poziva i srbijanski ministar Mali:

“Ako postoji nešto što nije urađeno u skladu sa zakonom, izvolite, imate nadležne organe. Ponesite sve te papire. Kroz to sam prošao već, kao što znate, i sve pokazao i dokazao. I nije problem ponovo. Ali vas molim zbog javnosti, zbog moje porodice, zbog sebe – samo prestanite da lažete na tu temu.”

Ministar finansija Srbije Siniša Mali bio je vlasnik 24 luksuzna apartmana na bugarskom primorju, a prema istrazi Konzorcijuma istraživačkih novinara, Mali je kao vlasnik dvije ofšor kompanije na Britanskim Djevičanskim Ostrvima kupio 23 stana, a još jedan je kupio na svoje ime. Pandorini papiri su pokazali i da je Nikola Petrović, kum predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, bio vlasnik ofšor kompanije na Britanskim Djevičanskim Ostrvima preko koje je imao račun u Švicarskoj. I ništa ne bi bilo sporno da u to vrijeme Petrović nije bio direktor državne firme "Elektromreža Srbije". Vlasništvo nad tom ofšor kompanijom nije prijavio Agenciji za sprečavanje korupcije.

Zanimljivo je kako se brane vlastodršci. Predsjednika Rusije Vladimira Putina dokumenta dovode u vezu sa tajnom imovinom u Monaku, prenio je BBC, a neki mediji su objavili da Putinova navodna ljubavnica ima imovinu od 100 miliona dolara.

“Jedina stvar koja zapada za oči jeste što se pokazalo koja je država najveće ofšor i poresko utočište na svijetu. Riječ je, naravno, o Sjedinjenim Državama”, izjavio je glasnogovornik Kremlja Dmitry Peskov.

Dakle, gospodin Peskov, koji izjave najčešće daje telefonom, što također govori o njegovom odnosu prema medijima, ne komentira ili negira ili demantira navode istrage o mutnim radnjama njegovog šefa – Vladimira Putina, nego prstom upire, ne slučajno, u drugu državu, najvećeg ruskog rivala – Sjedinjene Američke Države. Reklo bi se klasični propagandni alat – zamjena teza. S druge strane, tačno je da je istragom utvrđeno da je kao ogromna porezna oaza razotkrivena američka savezna država Južna Dakota u kojoj se, sumnja se, skriva 367 milijardi dolara povezanog s pojedincima i firmama optuženim za finansijske zločine.

No, najčešće se lideri brane time kako su navodi iz Pandora papira još jedan u nizu udara na njihove zemlje. Tako navodi i kralj Jordana Abdullah II:

“Nažalost, vodi se kampanja protiv Jordana, te i dalje postoje ljudi koji žele sabotirati naše odnose, poticati sumnje. Nema ničega što bi se trebalo pred bilo kim kriti. Ali mi smo jači od ovoga, nije ovo prvi put da je ljudima Jordan meta.”

Također se brane klasičnim političkim mantrama kako je sve smontirano da bi izgubili izbore, pa onda ti što su im smjestili, da dođu na vlast. Na taj način premijer Češke Andrej Babiš brani ulaganje od 22 miliona dolara u kompanije koje je koristio za kupovinu dvije vile na jugu Francuske.

“To je, očito, pitanje koje bi trebalo imati uticaja na naše izbore. Mislim da smo to vidjeli još na prošlim izborima 2017. godine. Tada se radilo o obveznicama. Kategorično to odbijam. Ako neko ne zna brojati, jer sam to uradio kada sam bio biznismen, a ne političar, onda će cijele ove sedmice samo o tome pričati”, rekao je Babiš.

Naravno, ne izostaju ni puno oštrije reakcije kao u slučaju predsjednika Kenije Uhuru Kenijate, koji je sa šest članova njegove porodice tajno posjedovao mrežu ofšor kompanija, povezanih sa 11 firmi. Imovina jedne od njih procijenjena je na 30 miliona dolara.

“Kada predsjednik neke države sakrije novac u drugoj stranoj državi, to je izdaja. Ono što nam u suštini ovo govori jeste - ne vjerujem u državu koju vodim, ne vjerujem u banke naše države! A zaparvo, ja sam vlasnik jedne od najvećih banaka u našoj državi, dakle, nemam ni povjerenja u naše institucije”, kaže politički aktivista iz Kenije Boniface Mwangi.

Još gore od toga kada predsjednik neke države ni sam ne vjeruje u vlastitu državu, jeste kada se predsjednik neke države javno izjašnjava kako nije imao pojma o prodaji vrijednog dijela njegove države. Tako je uradio predsjednik Čilea Sebastian Pinera, koji za prodaju jednog državnog rudnika putem ofšor kompanije ističe kako nije bio niti uzpoznat niti konsultiran s tim poslom.

“Odluka uprave tih kompanija da prodaju Minero Domingo 2010. godine, o čemu nisam bio niti obaviješten niti konsultiran, donesena je upravo da bi se izbjegla i najmanja naznaka sukoba interesa”, tvrdi Pinera.

Još je degutantnija odbrana Pinjerovog direktora Porezne uprave.

“Posjedovati imovinu u inostranstvu nije pogrešno. Ono što jeste pogrešno je ne prijavljivati tu imovinu. A, ako je ijedan zvaničnik bio transparentan, onda sam to bio ja, kada sam objavio spisak svoje imovine u inostranstvu bez ikakve pravne obaveze da to učinim”, izjavio je Lisandro Junco direktor Nacionalne uprave za poreze i carine Čilea.

Dokumenti pokazuju i da je vladajuća azerbejdžanska porodica Alijev preko ofšor kompanija posljednjih godina u Velikoj Britaniji trgovala nekretninama, čija je vrijednost oko 540 miliona dolara. Jedna od tih nekretnina prodata je britanskoj kraljevskoj porodici za oko 90 miliona dolara. Ostanimo u Londonu, gdje su dokumenta pokazala kako su bivši britanski premijer Toni Bler i njegova supruga uštedili 312.000 funti od poreza na prenos apsolutnih prava kada su kupili poslovni prostor. Oni su tada kupili ofšor kompaniju koja je bila vlasnik viktorijanske zgrade u Londonu.

“Vidio sam danas tu priču, ali sve što po tom pitanju mogu reći jeste da su sve te donacije prošle uobičajenu provjeru, u skladu s pravilima koja su zapravo uvedena dok je stranka Laburista bila na vlasti. Dakle, neprekidno ih provjeravamo”, kazao je premijer Velike Britanije Boris Johnson.

Brojne su javne ličnosti koje bi mogli nabrajati u nalazima Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara, no vratimo se pomalo nehajnoj reakciji britanskog premijera. Sve se neprekidno provjerava, reče Džonson, kao da se pita čemu sva ta galama? Kao da su istrage iz Panama ili Rajskih papira iznjedrile ikakvom presudom? Ili makar simboličnom ostavkom? Vjerovatno se neće ništa takvo desiti ni iz Pandora papira. Jer, vidjeli smo kako su gotovo jednoglasno vlastodržačke elite upregnule sve svoje resurse kako bi utihnule optužbe na račun njihovih svemogućih lidera. Rukovodeći se isprobanim aksiomom – zajmi dok možeš!

Ali, ne smije se odustati jer je druga strana ove priče ona koja ima ljudsku, humanističku dimenziju – viziju svijeta jednakih mogućnosti. Zato analizu završavamo riječima šefice Evropske komisije Ursule fon der Lejen:

“Utaja poreza i agresivno porezno planiranje je potpuno neprihvatljivo, a mi u Evropskoj uniji imamo jedan od najviših standarda transparentnosti poreza u svijetu. Ali, kao što vidimo, to nije dovoljno. Zbog toga ćemo izaći s prijedlogom za zloupotrebu fiktivnih kompanija u porezne svrhe do kraja godine. Dakle, ponudićemo odgovor na očite probleme koji još uvijek postoje.”

Koliko je važno novinarstvo za razvoj demokratije svjedoči i odluka Nobelovog komiteta da ovogodišnju Nobelovu nagradu za mir dodijeli novinarima Mariji Resi i Dmitriju Muratovu zbog hrabre borbe u odbrani slobode izažavanja na Filipinima i u Rusiji. Ovome dodajemo i vijest iz Češke. Ne znamo da li su Pandora papiri presudili, no češki premijer Andrej Babiš je priznao pobjedu opozicije na tek završenim izborima u Češkoj.

federalna.ba