Svezak sjećanja: Šukrija Pandžo – “Bliže su postale zvijezde…”

Svezak sjećanja Radija FBiH pripremila Aida Hadžiabdić

Šukrija Pandžo ugledao je ovozemaljski nebeski svod iste godine godine kada su ga ugledala i dva izuzetna bosanskohercegovačka pisca: Meša Selimović i Skender Kulenović – 1900. Pandžo je poput slovnog vilenjaka obilježio pjesničku stazu od 1950. do 1980. godine u razvoju književnosti za djecu. Bio je sanjar, pjesnik i pripovjedač za djecu, ali su njegove pjesme za djecu prigrlili i odrasli, rado ih čitajući i vraćajući se s njima na stazu djetinjstva. Poeziju je pisao kao srednjoškolac. Kazat će mnogi da je Pandžo zavičajni pisac i da svaki njegov slovni niz oslikava nostalgija na njegovo djetinjstvo.

Šukrija Pandžo rođen je u Ulogu nadomak Kalinovika. Osnovno školovanje je okončao u rodnom mjestu, učiteljsku školu u Mostaru, a književnost i francuski jezik studirao je na Višoj pedagoškoj školi u Beogradu. Bio je  učitelj, bio je nastavnik, a sjećaju ga se brojne seoske škole kojima je darovao svoje pjesme, te đačkim listovima, djelujući kao učitelj u školama nadomak Nevesinja, Čajniča, Foče, Rogatice. Tokom II svjetskog rata djeluje kao nastavnik u Muškoj građanskoj školi u Sarajevu i za to vrijeme bio je saradnik NOP-a kao ilegalac sa profesorom Midhatom Begićem. Nakon rata djeluje kao nastavnik Prve muške gimnazije u Sarajevu i kao jedan od osnivača Udruženja književnika BiH, ali i kao direktor gimnazije u Jajcu 1947. godine.

Čekalo ga je Sarajevo i časno zvanje učitelja i nastavnika. Godine 1948. Čekao ga je i naš Radio Sarajevo i mjesto urednika u Kulturnoj redakciji. Jedan je od osnivača izuzetne humorističke emisije “Veselo veče” i “Udruženja književnika Bosne i Hercegovine”. Odlukom Savjeta RTV Sarajevo, aprila 1970. godine, darovan je spomen-plaketom u znak priznanja za njegov dugogodišnji uspješni rad, a u junu Josip Broz dodjeljuje mu Orden zasluga za narod sa srebrenim zracima.

Ovozemaljske staze napustio je 1984. godine u Sarajevu.

Nas i danas prate njegova stvorena djela… 

Pripovijetke “Ljudi smo” i “Na kraju puta”.

“Samo još kosovi zvižduću”, priče za djecu za koje je darovan godišnjom nagradom Udruženja književnika BiH, kao i priče “Bliže su postale zvijezde”, “Iznad gore vjetri zbore”, “Zeleni strah”, “Dobro mi došli”, te “List na putu”.

Izdvojit ćemo njegovu pjesmu “List na putu”, pjesmu koju prenosi učenica O.Š. “Đurđevik” Belma Ferhatović.

“Sagnula se mala seja nad utrti put,

i podigla list sa zemlje i crven i žut.

Pa pomisli: on boluje, metla ga na dlan,

a nad njime smiješio se tih jesenji dan.

I kap kiše, gle, na njemu:

to je suza trag, pognula se

i spustila na nj poljubac blag.

Zašuškao list uveli, sletio na put,

i zaspao snom dubokim rasplakan i žut…”

Šukrija Pandžo