“Svezak sjećanja”: Rodoljub Čolaković - Zapisi srca bosanskohercegovačkog revolucionara
“Svezak sjećanja” Radija FBiH pripremila Aida Hadžiabdić
Rodoljub Čolaković, dijete Bosne i Hercegovine, rođen je u Bijeljini 1900. Nizao je dane svoje mladosti sa drugovima uz koje je ispisivao stranice nastanka Socijalističke partije Bosne i Hercegovine od 1919. godine kada je kao student snivao o revoluciji koja će stati iza čovjeka. Pratio ga je njegov drug Alija Alijagić i “Crvena pravda”, a potom i drug Moša Pijade s kojim je unutar tamnih zidina prevodio redove ispisanog "Kapitala" i ne samo te redove…Sovjetski Savez sjeća se njegovog boravka u tom koloritnom ovozemaljskom predjelu, sjeća se njegovog prisustva i španski ratu u kome je bio rame uz rame sa republikancima. Ti dani darovali su mu potrebno iskustvo koje je prenio već prvih ratnih dana 1941. godine. Rodoljub Čolaković, dijete Bosne i Hercegovine, bio je jedan od organizatora narodnog ustanka. Bio je i hrabri politički komesar partizana u Bosni i Hercegovini. Vijećnik je svih održanih zasjedanja AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a. Sjeća ga se i Pariz, Brisel, Beč, njegova knjiga “Kuća oplakana” te list “Borba”. Birali su ga drugovi i za prvog predsjednika vlade Bosne i Hercegovine. Revolucionar koji je ljubio i svijet književnosti i publicistike, jedan od osnivača ali i prvi urednik dnevnog lista “Oslobođenje” godine 1943. godine. Rodoljub Čolaković, dijete Bosne i Hercegovine, revolucionar koji je svoje ratne doživljaje opisao 1955. godine u zbirci koja je sačuvala njegovih pet knjiga uz “Zapise iz oslobodilačkog rata”.
“U Ribniku sam se upoznao i s dvojicom naših književnika – Brankom Ćopićem i Skenderom Kulenovićem. Oba su naši prvoborci, oba aktivna na književnom poprištu. Pročitao sam nedavno nekoliko Ćopićevih pjesama iz rata – uzbudile su me svojim iskrenim, elegičnim tonom, iako nisu onako snažne i potresne kao Kulenovićeva “Stojanka majka Knešpoljka”, najjača stvar iz naše borbe koju sam do sad pročitao. Rekao sam Ćopiću, plavokosom i simpatičnom krajiškom momku, da sam ga znao samo kao prozaistu…
– Propjevao sam – kaže Čopić – kroz “Vrapca”, za naše partizanske priredbe, a onda nastavio. Ni sam ranije nisam vjerovao da mogu pisati i stihove. Pa i proza koju sam pisao i objavljivao prije rata nije bila ono pravo. Tek sad znam zašto živim i zašto pišem…
Isti dan uveče vratio sam se u Jajce i otišao u Dom kulture na pozorišnu predstavu. Radoznalo sam posmatrao publiku u gledalištu – većinom vojnici, ali ima dosta ljudi iz mahale, muškaraca i žena. Ovo nije obična partizanska priredba, nego pravo pozorište. Ovdje daje svoje predstave “Kazalište narodnog oslobođenja” osnovano u Bihaću još lanjske godine. Njegovi članovi su prošli s našim proleterskim jedinicama četvrtu i petu ofanzivu i izdržali velike napore. Ima gotovo tri godine kako nisam bio u pozorištu i bio sam prosto blažen sjedeći među gledaocima…”
Rodoljub Čolaković, dijete Bosne i Hercegovine i narodni heroj, sklopio je svoje oči tridesetog dana mjeseca marta 1983. godine. Ostadoše sjećanja vječno živa uz njegov glas i sačuvanu emociju o zemlji koju je s ponosom zvao svojom domovinom – svoju Bosnu i Hercegovinu…