Svezak sjećanja: Hamza Humo - Lirski senzibilitet uz "Grozdanin kikot" i "Hanarin pogled"

Dijete Mostara koje je ugledalo nebeski svod svoga grada 1895. godine. Pratio je u djetinjstvu mudri kalem alhamijado pisca Omera efendije iz porodice Humo. On pratio kalem, a njega ovozemaljska iskušenja. Uz školske dane u Mostaru, u danima nakon Sarajevskog atentata, doživjet će hapšenje te odlazak u neznanu Mađarsku, a potom i redove austrijske vojske. Kazat će stari spisi kako je bio vrijedan tumač i pisar u bečkoj bolnici. Nakon teških ratnih godina, čekao ga je njegov Mostar, a u Mostaru i matura. Čekao ga je potom i Zagreb i studij historije umjetnosti, besjede sa mladim pjesnicima, sinovima umjetnosti, Antunom Brankom Šimićem, Ulderikom Donadinijem i Nikom Miličevićem. Godina 1919. bilježi njegovo prvo književno čedo, zbirku pjesama "Nutarnji život", a potom i "Grad rima i ritmova", te zbirka "S ploča istočnih". Čekao ga je nakon boravka u Zagrebu ponovni odlazak u Beč i Beograd. Godine 1923. bilježi se njegovo uređivanje lista “Zabavnik”. Godina 1927. je godina kada je otvorio korice svog lirskog romana "Grozdanin kikot". Bilježe te godine riječi i stranice lista “Rur Nahrihten”:
“Ovaj svezak Surkamp biblioteke ujedno je i otkriće i iznenađenje. U njemu priča Hamza Humo jednostavnu i po izrazu snažnu priču o ferijama. Paleta njegovih riječi bogata je i šarena, užarenih boja, a njegove slike, date u surovom drvoreznom maniru, odnose čitatelja u njihov djelokrug. Jedno ime i jedna knjiga, oboje se tako brzo ne zaboravljaju...“
Tada ga je još strpljivo čekao i časopis “Gajret”, časopis koga je uređivao do 1931. godine. Narednih pet, od 1932. do 1937. godine, djelovao je i kao novinar u Pres-birou, a potom i kao novinar “Politike”. 
U vremenu do Drugog svjetskog rata, Hamza Humo je iznjedrio niz pripovjedaka uz roman “Zgrada na ruševinama” koji su nosila poetiku novog socijalnog realizma koji je bio prisutan u društvenom biću tridesetih godina u svijetu književnosti.
A onda i tamna sjena Drugog svjetskog rata. Hamza Humo boravi u svom Mostaru. Nakon tih ponovno teških ratnih godina, od 1945. uređuje i časopis “Novo doba”. Pamti ga i Radio Sarajevo kao vrsnog urednika, a Umjetnička galerija kao karizmatičnog direktora. Godine 1947. uz motive romana "Adem Čabrić", snimljena je i televizijska serija “Kože”.
Pjesnik, pripovjedač, romansijer, dramatičar, esejista, kritičar, publicista, prevodilac, urednik... Niz nagrada i danas svjedoči o ljepoti njegovog životnog djela. Sklopio je oči na današnji dan 1970. godine u Sarajevu.
“O čudno je to, čudno
Da ovdje
U našoj zemlji kraj Evrope
Hamzom zovu mene!”

Pripremila Aida Hadžiabdić