“Svezak sjećanja”: Dario Džamonja – “Mijenjam sve svoje divlje snove za jednu mirnu čašu mlijeka …”
Svezak sjećanja” Radija Federacije BiH ispisuje Aida Hadžiabdić…
"Postojale su dvije provalije; na jednoj je bio Daco Džamonja - usamljeni talentirani dječak željan ljubavi i «obične» (malo)građanske topline doma; na drugoj Dario Džamonja - džangrizavi namrgođeni odbojni osobenjak koji, kako sa sebeljubivim zadovoljstvom prozaiste kaže u jednoj od svojih knjiga, «nikada nije pisao poeziju» i kojem se gadi sve što bilo kakvim umekšavanjem ometa njegov tvrdoglavi put u ništavilo. Pravi Dario Džamonja, pisac, krio se u provaliji koja je povezivala ove dvije. A tamo niti je stizao niti je živio baš iko osim njegovih priča." – zapisat će književnica Ferida Duraković uz darovani stih…
"Eno, pred vratima tvojim
ispljuvaše pet sitnih bisera, olovku i pivo.
Potrči, Dario! Olovku i pivo u sobu ponesi,
Ostalo su bajke za drugačiju djecu."
(iz pjesme Dariju Džamonji, 18. janura 1983.)
"Zovem se Dario Džamonja. Rodio sam se 1955. godine u Sarajevu. U Sarajevu sam i umro 1993. kada sam ga napustio. Godine 1998. sam opet umro kada sam napuštao Ameriku i svoju djecu. Sada opet pokušavam živjeti u Sarajevu od pisanja..."
Kazali su njegovi ovozemaljski saputnici kako je Dario Džamonja "ispisivao Sarajevo"…
Kazali su i da je bio novinar, prozni pisac, tvorac "Priča iz moje ulice", “Pisama iz ludnice”…
Dario Džamonja
18.01.1955. – 15.10.2001.