Sve je bolje od šutnje, femicid ugraditi u zakon

Posljednji slučaj femicida u Tuzli, kada je počinitelj na najbrutalniji mogući način ubio suprugu i dvoje maloljetne djece, te izvršio samoubistvo, ponovo je na površinu izbacio odavno poznati problem koji se ne rješava dovoljno brzo. Očito je da u sistemu nešto nije kako treba, mnogo toga treba mijenjati, mnogo puta smo čuli – treba žurno reagirati, no za ubijene je već kasno, a za brojne žene koje i danas i možda sada trpe nasilje, fizičku i psihičku torturu, i žive u strahu, može biti kasno.

Gošće današnjeg izdanja emisije Rezime bile su novinarka Rubina Čengić, i Lejla Sadiković, direktorica Centra za socijalni rad Tuzlanskog kantona.

Vrlo često pričamo kad se već nešto dogodi i onda pokušavamo da pronađemo ko je to u sistemu zakazao – u suštini smo možda zakazali svi mi, kazala je Sadiković.

„Posljednji slučaj je pokazao svu nemoć sistema, jer koliko imam informacije, na području grada Tuzle, kada je u pitanju javna ustanova Centar za socijalni rad – nismo uopće imali nikakve informacije, podatke, prijave, evidencije  kada je u pitanju ovaj posljednji slučaj, koliko znamo niti u Ministarstvu unutrašnjih poslova TK-a, što znači da neke situacije i stvari ostanu unutar četiri zida i onda se bavimo, nažalost, ne posljedicama, one su ovdje bile katastrofalne, nego pričanjem o onome što se dogodilo“, navela je ona, dodavši da o samom nasilju, odnosno femicidu, moramo pričati svakodnevno.

Čengić ističe da je  poražavajuće da o femicidu ne postoji jedinstvena baza podataka.

„Ni gender centri, ni policije, ni tužilaštva, niko nema jedinstvenu bazu podataka. To je zato što femicid, odnosno ubistvo žene, nije specijalno izdvojeno krivičnim zakonom kao poseban oblik ubistva.  U tom pravcu i idu ove inicijative grupe organizacija civilnog društva da se u krivične zakone ugradi femicid kao poseban oblik ubistva žene“, navodi ona.

Poraz je svih nas, kaže Čengić, činjenica da u NSRS-u  - zakon o zabrani nasilja u porodici, a koji je imao definiciju femicida u svom sastavu je zapravo povučen, iako je u nacrtu jednoglasno usvojen.

„Nakon usvajanja nacrta, odjednom se pojavila javna rasprava koja uopće nije bila predviđena, i pojavile su se inicijative grupe nevladinih organizacija, mi kažemo da su oni koalicija,  mi ih zovemo antirodni pokret, oni kažu da štite porodične vrijednosti, i oni su sve vrijeme bili protiv toga da u zakonu stoji pojam rod i tvrdili su da ako u zakon uključimo rod, a ne spol, širi se paleta zaštićenih lica. I jedan od argumenta je bio da se porodica na taj način predstavlja najnasilnijom jedinicom društva. A s obzirom na to da smo mi patrijarhalno društvo, porodica je najzatvorenija jedinica društva, i mi ne znamo šta se događa  u tim porodicama. Posljednji slučaj femicida u Tuzli – ni policija, ni centri za socijalni rad nisu imali nikakve naznake da se tamo nešto događa“, objašnjava ona.

Sadiković je naglasila da 'svi moramo da se osvijestimo i osnažimo, i  ne možemo da kažemo da nas se ne tiče'.  

„Mi smo u prošloj godini na području grada Tuzle imali 153 prijave nasilja u porodici i to su situacije u kojima mi možda i očekujemo da će se nešto desiti, pa se u okviru sistema, i vladinog i nevladinog, na neki način radi s tim porodicama. Međutim, tamo gdje ne znamo šta se dešava, vrlo je teško reagovati. Tu onda dolazi do izražaja ta naša lična odgovornost, lična svijest, činjenica da smo nešto vidjeli, anonimno možemo prijaviti da se nešto provjeri. Sve je bolje od šutnje“.

Vrlo je važno staviti femicid u zakonske odredbe, dodaje Sadiković.

„Nakon onoga što se desilo u augustu prošle godine postojale su određene inicijative, prema nekim informacijama s kojima mi u Centru raspolažemo, i putem zajedničke komunikacije s pravosuđem, mislim da bi to trebalo na kraju biti realizovano, da ne bude kao što je bilo na području RS-a. Jer mi moramo imati tzv. represivne mjere. Prevencija u određenim situacijama ne dovede do dobrih rezultata, a ponekad i nije moguća“.

Čengić je poručila da je 'važno da ubistvo žene koja nije ubijena usljed pljačke, oružanog obračuna i slično, nego je bila bliska ubici – ima svoj naziv.'

„Onda to jasno odvajate od 'običnog' ubistva. Statistike, presude i sve drugo, pokazuju da su sve žene koje su ubijene u partnerskim vezama, ubijene od muškaraca koji su ih poimali kao svoje vlasništvo. Žena, djeca, bilo ko, nije ničije vlasništvo. Niko nema pravo da bude grub prema njima, a još manje da ih ubija“, istakla je Čengić.

federalna.ba