Suša u Somaliji: borba za opstanak dok glad nadolazi

Mala djeca umiru u sve većem broju u Somaliji usred najveće suše koja je pogodila zemlju u posljednjih 40 godina. Vladini dužnosnici kažu da bi još veća katastrofa mogla zahvatiti zemlju za nekoliko dana ili sedmica ako ne stigne dodatna pomoć.

Suze se slijevaju niz obraze 11-godišnjeg Dahira. "Samo želim preživjeti ovo", rekao je tiho. Sjedeći pokraj improviziranog porodičnog šatora, na prašnjavoj ravnici izvan grada Baidoa, njegova umorna majka, Fatuma Omar, govori mu da ne plače."Tvoje suze neće vratiti tvog brata. Sve će biti u redu", rekla je.

Fatumin drugi sin, 10-godišnji Salat, umro je od gladi prije dvije sedmice, ubrzo nakon što je porodica stigla u Baidou iz svog sela, tri dana hoda udaljenog. Njegovo je tijelo pokopano u kamenoj zemlji nekoliko metara od njihovog novog doma - grob je već prekriven smećem i sve ga je teže uočiti kako nove pridošlice postavljaju kamp oko njih. "Ne mogu tugovati za svojim sinom. Nemam vremena. Moram pronaći posao i hranu kako bih držala ostale živim", rekla je Fatuma, ljuljuškajući svoju najmlađu kćer, devetomjesečnu Bille, i okrenuvši se da pogleda šestogodišnju Mariam dok malena kašlje.

S druge strane zemljane ceste koja vijuga prema jugoistoku, prema obali i glavnom gradu Somalije, Mogadišu, druge raseljene porodice pričaju još turobnije priče o dugim putovanjima kroz krajolik isušen od suše u potrazi za hranom.

'Nemam snage da pokopam kćer'

Novo istraživanje pokazalo je da gotovo dvije trećine male djece i trudnica u logorima pate od akutne pothranjenosti, što bi, uz visoku stopu smrtnosti, što bi moglo ukazivati na to da je već kasno s lokalnom objavom gladi.

"Vidjela sam svoju kćer (trogodišnju Farhir) kako umire prije mene i nisam mogla učiniti ništa", rekla je Fatuma, koja je pješačila najmanje 15 dana sa svojih devetero djece iz sela zvanog Buulo Ciir kako bi stigla do Baidoe. "Nosila sam je 10 dana. Morali smo je ostaviti pokraj ceste. Nismo je imali snage pokopati. Čuli smo hijene kako se približavaju", nastavila je.

"Nisam ništa ponijela sa sobom. Ništa nije ni ostalo kod kuće. Stoka je mrtva. Polja su suha", rekla je Habiba Mohamud, 50, držeći u jednoj ruci komad špage i priznajući da se nikada više neće vratiti u svoje selo. Niz suša, potaknutih klimatskim promjenama, sada prijeti okončanjem pastoralnog načina života koji je stoljećima trajao širom Roga Afrike.

Kao i druge pridošlice, Habiba je bila zauzeta podizanjem šatora za svoju porodicu. Šatora od grana, grančica i očišćenih ostataka kartona i plastičnih folija, nadajući se da će ga završiti prije nego padne hladna noć. Tek nakon toga mogla se posvetiti pronalaženju hrane i medicinske pomoći za neko od svoje petero djece.

Na prijemnom odjelu u glavnoj gradskoj bolnici dr. Abdullahi Yussuf kretao se između kreveta, provjeravajući kako su njegovi sićušni, mršavi pacijenti. Većina su djeca između dva mjeseca i tri godine.

Svi su teško pothranjeni. Neki imaju upalu pluća, a mnogi se bore i s novom epidemijom ospica. Malo je dojenčadi koja uopće imaju snage zaplakati. Nekoliko ih ima teško oštećenu kožu, ispucalu oticanjem koje ponekad prati najekstremnije slučajeve gladi.

"Toliki umiru prije nego što uopće dođu do bolnice", rekao je dr. Abdullahi, gledajući svoj tim kako se muči da spoji intravenoznu cjevčicu na ruku dvogodišnjaka koji ječi.

'Strašno je, ljudi umiru'

Iako somalijski dužnosnici i međunarodne organizacije već mjesecima oglašavaju uzbunu zbog nadolazeće gladi u ovoj jugozapadnoj regiji, dr. Abdullahi je rekao da njegovoj bolnici već nedostaju osnovni artikli, uključujući dodatke prehrani za djecu.

"Ponekad nam nedostaju zalihe. To je zapravo zastrašujuće, jer ljudi umiru, a mi ih ne možemo podržati. Naša lokalna vlast se s tim ne nosi dobro. Nije planirala sušu ili dolazak raseljenih porodica", rekao je, vidno isfrustriran.

Ministar lokalne uprave priznao je da je bilo propusta. "Moramo biti brži nego što jesmo, i moramo biti precizniji... i učinkovitiji", rekao je Nasir Arush, ministar humanitarnih pitanja za državu South West, tokom kratke posjete jednom od kampova oko Baidoe. No veća međunarodna potpora, insistira, je ključna.

"Ako ne dobijemo pomoć koju trebamo, stotine hiljada ljudi će umrijeti. Stvari koje sada radimo morali smo učiniti prije tri mjeseca. U stvarnosti smo u zaostatku. Osim ako se nešto ne dogodi (brzo), mislim da će doći do katastrofe na ovom području", rekao je.

Proces službenog proglašenja gladi može biti kompliciran, oslanjajući se na podatke koje je teško utvrditi, a često i na političke razloge. Britanska ambasadorica u Mogadišu, Kate Foster, opisala je to kao "u suštini tehnički proces". Istakla je da se tokom suše 2011. "polovica od 260.000 smrtnih slučajeva dogodila prije nego što je proglašena glad".

Predsjednički izaslanik koji predvodi međunarodne napore Somalije da osigura više sredstava posebno je zahvalio američkoj vladi na nedavnom novom finansiranju, rekavši da nam je to "dalo nadu". Ali Abdirahman Abdishakur upozorava i da bi bez dodatne pomoći lokalizirana kriza u jednom dijelu Somalije mogla brzo izmaći kontroli.

"Mi smo digli uzbunu... ali odgovor međunarodne zajednice nije bio adekvatan", rekao je Abdishakur.

"Predviđa se glad. Ona se već događa na nekim mjestima, u nekim regijama Somalije, ali ipak možemo spriječiti onu katastrofalnu", nastavio je.

Žene bježe, muškarci ostaju

Iako se procjene razlikuju, stanovništvo Baidoe otprilike se učetverostručilo u posljednjih nekoliko mjeseci, na oko 800.000 ljudi.

I svaki će posjetitelj brzo primijetiti jednu zapanjujuću činjenicu: gotovo svi novodošli odrasli ljudi su žene.

Somalija je u ratu. Sukob traje, u različitim oblicima, otkako je središnja vlada pala prije tri desetljeća, i nastavlja utjecati na gotovo sve dijelove zemlje, odvajajući muškarce od njihovih porodica kako bi se borili za niz naoružanih skupina.

Kao i većina onih koji stižu u Baidou, Hadija Abukar je nedavno pobjegla s teritorija pod kontrolom militantne islamističke skupine al-Shabab. "Čak i sada dobijam pozive na moj telefon od ostatka moje porodice. Tamo se vode borbe - između vlade i al-Shababa. Moji rođaci su pobjegli i skrivaju se u šumi", rekla je, dok u maloj bolnici u Baidoija leži njeno bolesno dijete.

Druge su žene govorile o muževima i starijim sinovima koji su bili spriječeni da napuste područja pod kontrolom militanata te o godinama iznuđivanja od strane skupine.

Sama Baidoa nije sasvim okružena al-Shababom, ali je i dalje nesigurno mjesto utočišta. Međunarodne humanitarne organizacije i strani novinari zahtijevaju jake mjere osiguranja za kretanje, a svako putovanje izvan granica grada smatra se izuzetno rizičnim. "Promatramo populacije koje su pod opsadom. Ponekad se čini prilično beznadno", rekao je Charles Nzuki, koji vodi UN-ov fond za djecu, Unicef, u središnjoj i južnoj Somaliji.

Prema nekim procjenama, više od polovice stanovništva pogođenog trenutnom sušom ostaje u područjima pod kontrolom al-Shababa. Stroga pravila američke vlade koja blokiraju bilo kakvu pomoć u korist određenih terorističkih skupina zakomplicirala su napore da se dopre do mnogih očajnih zajednica.

Ali međunarodne organizacije i somalijske vlasti rade s manjim lokalnim partnerima kako bi povećali pristup i sada planiraju zračna desantiranja na neka sporna područja. Ipak, jedan humanitarni radnik, govoreći neslužbeno, priznao je da je gotovo nemoguće garantovati da nikakva hrana ili sredstva ne stižu do al-Shababa.

"Nemojmo biti naivni, al-Shabab oporezuje sve, čak i donacije u gotovini", rekli su.

Tokom godina, militantna skupina stekla je reputaciju ne samo zbog nasilja i zastrašivanja, već i zbog pružanja pravde u zemlji s teško stečenom reputacijom službene korupcije.

U najmanje četiri sela u blizini Baidoe, al-Shabab vodi mrežu šerijatskih sudova koje rutinski koriste stanovnici grada i, navodno, ljudi u Mogadišu i šire, za rješavanje poslovnih i zemljišnih sporova.

Dalje na sjeveroistoku, iznenadni ustanak protiv al-Shababa doveo je do toga da lokalne zajednice i klanovske milicije - sada snažno potpomognute od središnje vlade - proteklih sedmica istjeruju skupinu iz desetaka gradova i sela.

Vojni uspjesi potaknuli su val optimizma, no nije jasno hoće li to pomoći u borbi protiv gladi ili će jednostavno omesti somalijsku vladu.

"Moglo bi, a možda i ne pomoći. Mislim da bi moglo stvoriti više civilnog raseljavanja. Ili bi vlada mogla osloboditi više područja i ljudi bi mogli imati veći pristup pomoći. Dakle, gledamo na to s svih strana", rekao je lokalni ministar Nasir Arush.

U samoj Baidoi - užurbanom gradu uskih kamenim ulica oštećenom u desetljećima sukoba i zanemarivanja - cijene osnovnih dobara, poput riže, udvostručile su se prošlog mjeseca. Mnogi su stanovnici okrivili sušu, ali drugi su također gledali dalje.

"Brašno, šećer, ulje - sve je poskupilo otprilike jednako. Ponekad moramo preskočiti obroke. Čuo sam za rat između Rusije i Ukrajine. Ljudi kažu da je to glavni uzrok ovih problema", rekao je Shukri Moalim Ali, 38, dok hoda do svog suhog bunara i neplodnog povrtnjaka.

Dok je borba za suzbijanje sve dublje gladi koja se širi neposredni fokus u ovoj regiji, nova vlada Somalije također gleda naprijed, nastojeći riješiti više egzistencijalnih pitanja o budućnosti.

"To je izazovan zadatak, odgovoriti na sušu, boriti se protiv al-Shababa i voditi kampanju za pristup [međunarodnom] finansiranju klimatske pravde", rekao je Abdirahman Abdishakur.

"Imamo mlado stanovništvo, ogromnu dijasporu i poduzetničke vještine. To nam daje nadu. Izazovno je, ali nemamo alternativu."

federalna.ba/BBC