Subašić: Majke Srebrenice odgojile su djecu koja su bez mržnje

Hiljade ljudi klanjalo je dženazu i prisustvovalo ukopu još 14 identifikovanih žrtava genocida u Srebrenici koji su počinili pripadnici vojske i policije Republike Srpske u julu 1995. godine. Ove godine, na  20. maršu mira učestvovalo je više od 7.000 osoba. U sjedištu Ujedinjenih nacija u Njujorku (New York) održana je prva zvanična komemoracija žrtvama genocida u Srebrenici.

Na komemoraciji održanoj u Potočarima posebno se ukazalo na važnost Rezolucije o genocidu u Srebrenici koju je usvojila Generalna skupština UN-a u maju, te je poručeno da se genocid ne smije zaboraviti, ali je ukazano i na važnost izgradnje budućnosti i borbe protiv negiranja i veličanja osuđenih ratnih zločinaca. U fokusu ovogodišnjeg obilježavanja genocida u Srebrenici bili su potomci ubijenih. Munira Subašić, predsjednica Udruženja Majke enklave Srebrenica i Žepa:

„Padom Srebrenice, ostalo je pet i po hiljada djece siročadi. Djeca su gledala kad im ubijaju oca, kad im ubijaju brata, djeca su gledala kad im siluju majku, kad im siluju sestru. Preživila su genocid. Zato smo mi majke uspjele da tu djecu koja su preživila genocid da odgojimo bez mržnje i bez osvete. Da naša djeca budu najbolji studenti bez obzira gdje se nalazili. Da imamo sad doktore, inžinjere, profesore. To je ponos majke Bošnjakinje, to je ponos majke Srebrenice i sve majke svijeta treba da uče od nas.“

Također, veoma bitna je i činjenica da je ove godine u UN-u prvi put obilježen Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Prisutnima se, među ostalim, obratila Almasa Salihović, glasnogovornica Memorijalnog centra u Potočarima, koja je podijelila potresnu priču o bratu Abdulahu koja je, kako je kazala Almasa, dio njenog bića.

„Nakon što smo čuli da moramo ići tamo, došli smo u Potočare, u Fabriku akumulatora, zajedno sa mnogima. Vjerovali smo da ćemo biti sigurni. Ja sam dva dana bila ispred baze, gledala sam generala Mladića kako odvaja mladiće, to je trajalo dva dana. Onda smo sjeli u autobuse za deportaciju, tada nisam razumjela šta nam se dešava. Čak ni danas neću zaboraviti lice Mladića kad nas je zaustavio i tražio da predamo bilo šta što imamo vrijedno. Ja sam dala lutkicu. Govorila sam, ‘uzmi, uzmi, to je sve što imam’. Trinaestog jula većina moje porodice je stigla do slobodne teritorije. Abdulah nije.”

Prisutnima u UN-u prikazani su potresni momenti iz jula 1995. godine i istaknuto da je u genocidu ubijeno više od 500 djece, da su žrtve nađene u više od 80 masovnih grobnica te da se i dalje traga za više stotina tijela žrtava genocida. Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković rekao je da je obilježavanje Dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici u zgradi UN-a od ključnog značaja ne samo za Bosnu i Hercegovinu već i za cijeli svijet:

“Ova Rezolucija je više od dokumenta, to je obećanje da ćemo se sjećati i odavati počast žrtvama Srebrenice. To je posvećenost da se takvi užasi nikada neće zaboraviti i da ćemo nastaviti težiti pravdi i pomirenju.”

„UN sada treba uraditi svoj dio posla, potrebno je pokrenuti implementaciju edukacionih programa širom svijeta“, kazao je ambasador BiH u UN-u Zlatko Lagumdžija.

Podsjećamo, u Memorijalnom centru do sada je ukopana 6.751 žrtva genocida, a oko 250 ih ukopano je van kompleksa, u mjesnim mezarjima, prema odluci preživjelih članova porodice. Presudama međunarodnih i domaćih sudova utvrđeno je da je u Srebrenici u julu 1995. godine tokom počinjenja genocida ubijeno više od 7.000 pretežno muškaraca i dječaka, a prognano više od 40.000 žena, djece i staraca.