Student iz Konga se bori s proruskim separatistima u Ukrajini
Jean Claude Sangwa uzeo je oružje u ruke u Luhansku – a njegovi promoskovski stavovi su glavna tema u velikom dijelu Afrike.
Borba uz proruske separatiste kao dio ničim izazvane invazije Moskve na Ukrajinu nije spomenuta u brošurama Sveučilišta u Luhansku kada se Jean Claude Sangwa, 27-godišnji student iz Demokratske Republike Kongo, posljednji put preselio u otcijepljenu regiju na studij ekonomije.
Ali kada je čelnik samoproglašene Narodne Republike Lugansk pod kontrolom Kremlja 19. veljače najavio punu vojnu mobilizaciju regije, Sangwa je, zajedno s dvojicom prijatelja i kolega studenata iz DRC-a i Srednjoafričke Republike, odlučio pridružiti se lokalnoj miliciji i dignuti oružje protiv Ukrajine.
“Učlanio sam se jer je rat došao u našu republiku. Što sam trebao učiniti? Ja sam muškarac i moram se boriti”, rekao je Sangwa na slabom ruskom jeziku. “Cijeli svijet se bori protiv Rusije”, dodao je na pitanje zašto se odlučio pridružiti miliciji.
Sangwa se prije dvije godine preselio u Rusiju kako bi studirao u Rostovu, gradu blizu ukrajinske granice, a zatim se preselio u Luhansk, koji su 2014. zauzeli separatisti uz podršku ruske vojske.
Postoji duga tradicija studiranja Afrikanaca u Rusiji, počevši od vremena kada je Sovjetski Savez počeo nuditi stipendije afričkim studentima u novim nezavisnim socijalističkim i komunističkim državama u postkolonijalnom razdoblju.
Između kasnih 1950-ih i 1990. oko 400.000 Afrikanaca studiralo je u Sovjetskom Savezu. Iako su se brojke značajno smanjile nakon pada komunizma, Vladimir Putin je nedavno rekao da je više od 17.000 Afrikanaca trenutno upisano na ruska sveučilišta.
Ubrzo nakon što se pridružio luganskoj miliciji, Sangwa je poslan u borbu i proveo je dva mjeseca boreći se. Za to vrijeme, mnogi njegovi afrički prijatelji pretpostavili su da je mrtav i objavljivali oproštajne poruke na društvenim mrežama.
Tri dana nakon početka rata, 27. veljače, Sangwinu je fotografiju objavio Find Your Own, Telegram kanal koji je stvorilo ukrajinsko ministarstvo unutarnjih poslova kako bi identificiralo zarobljene i ubijene vojnike. U objavi se navodi da su Sangvu ubile ukrajinske snage zajedno s još jednim afričkim vojnikom.
“Ukrajinski neprijatelj je pronašao moju vojnu iskaznicu i rekao da sam mrtav. Živ sam, kao što vidite”, rekao je Sangwa. Trenutačno opet patrolira ulicama u Lugansku kao pripadnik milicije.
Proruske snage prolaze pored uništene stambene zgrade u Popasni u Lugansku u svibnju. Foto: Alexander Ermochenko/Reuters
Nema dokaza da je osim Sangwe i njegova dva prijatelja u Ukrajinu poslano još afričkih vojnika. No, dok je Sangwina priča neobična, njegovi promoskovski osjećaji i mišljenja o tome tko je odgovoran za rat su glavna tema u velikim dijelovima Afrike.
“Svakako, zapad voli misliti da su sankcije globalno izolirale Rusiju”, rekao je Paul Stronski, viši suradnik i stručnjak za Rusiju u Carnegie Endowment for International Peace. “I jesu kada je riječ o transatlantskoj zajednici i bogatim azijskim nacijama. Ali u očima ostatka svijeta, a posebno afričkog kontinenta, Rusija nije toliko izolirana.”
Dugi niz godina, rekao je Stronski, Moskva njeguje veze s afričkim čelnicima, a Putin je 2019. bio domaćin prvog rusko-afričkog samita na kojem su sudjelovali čelnici 43 afričke zemlje.
"Mnogi na afričkom kontinentu sada vjeruju da je sukob potaknut širenjem NATO-a, nepromišljenom zapadnom politikom", rekao je Stronski.
Prema Stronskom, dio potpore Afrike Rusiji može se objasniti antizapadnim osjećajima koji proizlaze iz naslijeđa europskog kolonijalizma. Rusija je optužena da je pojačala te pritužbe putem dezinformacijskih kampanja na kontinentu.
"U Africi je zapad također optužen za dvostruke standarde, brinući više o Ukrajini i njezinim izbjeglicama nego o drugim tragedijama koje se odvijaju u Africi i diljem svijeta", dodao je Stronski.
Neki od Putinovih najentuzijastičnijih pristaša od početka rata bili su pan-afrički - zagovornici doktrine afričkog jedinstva i antiimperijalizma.
Putin samo "želi vratiti svoju zemlju", rekao je početkom ožujka Kémi Séba, istaknuti francusko-beninski panafrički stanovnik. “Nema na rukama krv ropstva i kolonizacije. On nije moj mesija, ali mi je draži od svih zapadnih predsjednika.”
Slično, čelnik nigerijske zajednice u Moskvi rekao je za Guardian da većina tamošnjih Nigerijaca suosjeća s Rusijom. “Pitanje je komplicirano, ali Zapad je natjerao Rusiju da to učini”, rekao je.
Proruski skup u Banguiju, Srednjoafrička Republika, u ožujku. Foto: Carol Valade/AFP/Getty Images
Osim pitanja morala, Rusija je stekla uporište u Africi kroz razvoj obrambenih saveza, opskrbljujući oružjem autoritarne vođe bez ikakvih obaveza i predstavljajući se kao saveznik protiv naoružanih pobunjenika.
Nekoliko afričkih čelnika, ponajviše južnoafrički predsjednik Cyril Ramaphosa, otvoreno je reklo kako vjeruju da su napori Zapada da proširi NATO pridonijeli ratu.
Telegram kanal WarGonzo, na čelu s popularnim ruskim propagandistom Semenom Pegovom, objavio je 31. svibnja video Sangwe u punoj vojnoj opremi kako patrolira u Lugansku.
"Nisu samo naši Wagnerovi momci u Kongu", rekao je Pegov, misleći na zloglasnu privatnu vojnu skupinu povezanu s Kremljom koja je poduprla autoritarne vođe u Maliju, Srednjoafričkoj Republici i Sangwinoj domovini, DRC. "Sada su i naši momci iz Konga također u Lugansku."
federalna.ba/The Guardian