Struka šansu za razvoj vidi u razvoju zadrugarstva, farmeri ne
U razvijenijim evropskim zemljama zadruge učestvuju sa više od 70 odsto u tržištu poljoprivrednih proizvoda. Nekada, zadruge su i kod nas bile okosnica privrednog razvoja. Danas, većina proizvođača nastupa samostalno. I dok stručna javnost šansu za razvoj vidi u razvoju zadrugarstva, farmeri ne vide značaj i mogućnosti koje im pruža zadruživanje.
Usitnjeni poljoprivredni posjedi i individualan nastup na tržištu proizvođačima, pokazalo se, ne garantuju uspjeh ni zaradu. Zadrugarstvo je, tvrdi struka, najbolji vid organizovanja poljoprivredne proizvodnje jer proizvođačima pruža pomoć u vidu organizacije i nastupa na tržištu.
“Mala gazdinstva ne mogu povoljno nabaviti inpute, ne mogu nastupiti na tržištu, jer mala količina proizvoda im ne dozvoljava organizovan nastup na tržištu, nije moguće ući u velike hipermarkete. Prerada nije ekonomski opravdana, jer podići skupe mašine - mala gazdinstva nisu u mogućnosti. Sve su to razlozi zašto su zadruge rješenje ovakve vrste problema”, govori dr. Vlado Kovačević, predstavnik Instituta za ekonomiku iz Beograda.
Smatra se da je u Evropi, gdje postoji oko 300 000 zadruga, svaka peta osoba član neke od njih. Većina proizvodnje odvija se preko zadruga, što malim proizvođačima omogućava opstanak, razvoj i konkurentnost na tržištu. Primjera radi, susjedna Srbija donijela je novi Zakon o zadrugama. A danas imaju i dva zadružna saveza: Savez Srbije i Savez AP Vojvodine. Kroz njih, farmerima su otvorene brojne mogućnosti za razvoj.
“Voćarske zadruge su oslonjene na one subvencije koje se tiču unapređenja voćarske proizvodnje, ratarske imaju skladišne kapacitete i sve ostale. Naš Zakon je prepoznao fizička, pravna lica i zadruge. Praktično, oni papralelno imaju mogućnost da apliciraju za sva sredstva kao i svi ostali zainteresovani”, objašnjava dr. Nenad Katanić, pomoćnik ministra poljoprivrede Srbije.
Zakon o zadrugama ima i enitet Republika Srpska, ali osim individualnih, čiji broj nije poznat, drugih gotovo da i nema.
“Ministarstvo poljoprivrede svim tim zadrugama daje vjetar u leđa. Svake godine radimo reviziju zadruga, da vidimo koje su funkcionalne, kako bismo znali aktivan broj tih zadruga - to se mijenja iz godine u godinu. Sve i jedna zadruga ima pravo po Pravilniku o podsticajima da za otkup proizvoda dobije dio sredstava. Onda dajemo i podršku preko Zadružnog saveza”, objašnjava Zoran Maletić, pomoćnik ministra poljoprivrede RS-a.
Ipak, najteži dio je motivisati proizvođače da uđu u zadruge, jer oni odavno ne vjeruju da sistem zadruživanja može poboljšati uslove za razvoj njihovih poljoprivrednih gazdinstava.
„Da budem iskren, ja u to ne vjerujem . To je neka priča iz onog sistema, koja je tada mogla da postoji, kada su u selu bila 3-4 domaćina, koja su radila 100 duluma zemlje i od tih 100 duluma mogli da školuju djecu na fakultetu i normalan život da imaju. Sada to ne možete postići sa 1000 duluma“, kaže Boško Radić, predsjednik Poljoprivrednih proizvođača sela Semberije .
Najveći problem je nepovjerenje. Domaće tržište je neuređeno, konkurencija nelojalna, zaštite domaće proizvodnje nema. Stoga, kažu farmeri, i ne čudi što su se odavno odlučili na samostalan nastup. A u posljednje vrijeme je i sve veća migracija stanovništva iz ruralnih sredina.
federalna.ba