Šta natjera majku da proda svoje dijete?

Prošlog mjeseca BBC „Africa Eye“ izložio je uspješnu priču o trgovini bebama na crnom tržištu u kenijskoj prijestolnici Nairobiju.  Policija je uhapsila sedam osoba zbog optužbi za trgovinu ljudima kao odgovor na tu priču, ali šta je sa ženama s druge strane tih ilegalnih poslova?  Šta tjera majku da proda svoje dijete?

Težak život nakon smrti roditelja

Adamin je život bio lagan kad je imala roditelje, rekla je.

Novca nije bilo mnogo, a mogućnosti su joj već bile uske, ali postojao je poredak za stvari koje su imale smisla.  Pohađala je redovno školu, imala je malo briga. U to vrijeme, kad je imala 12 godina, preminuo je njezin otac,  a majka nekoliko godina kasnije.

"Život je tada postao tako težak", rekla je u razgovoru ha BBC iz svog sela u ruralnoj zapadnoj Keniji. 

"Morala sam napustiti školu i sama se snaći."

S 22 godine Adama je upoznala muškarca i ostala trudna, no on je umro tri dana nakon što im se rodila kćerka.  Njezina se samoća produbila. Dojila je svoju oboljelu bebu dok se djevojčica nije oporavila otprilike s 18 mjeseci, a zatim je bio potreban stalan prihod da bi obje ostale na životu.  Tako je Adama ostavila bebu sa starijom bakom i uputila se u Nairobi kako bi pronašla posao.

"Imaj na umu da ćeš zaraditi za život i za  svoje dijete", rekla je njezina baka.

Nada za bolji život

Adama je stigla u Nairobi i započela prodaju  lubenice na ulici, ali joj se to nije dovoljno isplatilo. Njezin je ukućanin ukrao novac koji je ostavila kod kuće.  Život u gradu također je bio težak. Adama ima ožiljak na vrhu čela, odmah ispod šiške.

„Neki su se muškarci igrali sa mnom i došlo je do tačke da moram uzvratiti udarac", rekla je.

Prešla je na posao na gradilištu, gdje uopće nije bila plaćena, a odatle u noćni klub, gdje je uputila svog šefa da platu pošalje izravno natrag baki u selo.  Nakon nekog vremena Adama je uzela malo više od svoje plate u Nairobiju kako bi mogla unajmiti stan za život.  Našla je novi posao s nešto boljim novčanim primanjimana drugom gradilištu i tamo je upoznala muškarca.  Njih su dvoje neko vrijeme hodali i nakon izvjesnog vremena rekao joj je da želi imati dijete.

Adama mu je ponudila dogovor - ako bi mogla dovesti svoju djevojčicu da živi s njima, mogli bi imati zajedničko dijete.  Pristao je i tokom pet mjeseci Adamine trudnoće plaćao je stanarinu i račune te kupovao hranu za njihov dom, a Adama je čekala pravo vrijeme da u grad dovede svoju djevojčicu.  U to vrijeme otišao i više se nije vratio.

Mnoge će žene osjetiti strepnju zbog pripreme donošenja djeteta na svijet bez dovoljno novca da nahrane jednu osobu, a kamoli dvije.  Većina nikada neće razmišljati o prodaji djeteta strancu.  No, nekim je budućim majkama u siromaštvu u Keniji prodaja bebe trgovcima ljudima postala posljednja u ograničenom broju mogućnosti za preživljavanje.

Trgovci ljudima plaćaju šokantno niske iznose.  Sarah je imala 17 godina kada je zatrudnila sa svojim drugim djetetom, bez ikakvih sredstava za uzdržavanje djeteta, rekla je.  Prodala ga je ženi koja joj je ponudila 3.000 kenijskih šilinga - oko 20 funti.

"U tom trenutku bila sam mlada, nikada nisam mislila da to što radim nije u redu", rekla je. 

„Nakon pet godina to me pogodilo i htjela sam joj vratiti novac."

Rekla je da poznaje i druge žene koje su prodavale bebe za slične iznose.

"Mnoge djevojke prodaju svoje bebe zbog izazova. Možda ju je mama otjerala iz kuće i nema ništa, ili je još bila u školi kad je ostala u drugom stanju. To je previše problema za djevojčicu koja ima 15 ili 16 godina.

"Djevojke ćete pronaći kako gube svoju bebu i sve što posjeduju jer ih nema ko držati za ruku."

Problem s neželjenim trudnoćama pogoršan tokom pandemije koronavirusa

Kenija ima jednu od najviših stopa tinejdžerske trudnoće u Africi, a zdravstveni stručnjaci kažu kako se problem pogoršao tijekom pandemije koronavirusa, jer su neke žene gurnute u seksualni rad da bi preživjele, a djevojčice su izgubile strukturu školskog sustava.

"Čula sam toliko priča o ženama i djevojkama u ovoj situaciji. Mlade žene dolaze u gradove tražeći posao, ulaze u veze, ostaju u drugom stanju  i napušta ih otac njihova djeteta", rekla je Prudence Mutiso, kenijska pravnica koja se bavi zaštitom djece i reproduktivnim pravima i dodaje:

"Ako otac neće platiti, te žene i djevojke moraju pronaći druge načine da nadomjeste taj prihod. I to je ono što ih tjera kod ovih prodavača beba, kako bi mogle dobiti neki oblik prihoda za uzdržavanje sebe i možda djece koju imaju kod kuće. Ljudi o tome ne govore na otvorenom, ali to se dešava tamo"

Adama je trudnoću skrivala dok je mogla na gradilištu, sve dok više nije mogla nositi teške vreće cementa ili prikriti stomak.  Tada nije imala prihoda za pokrivanje stanarine.  Tri mjeseca joj je stanodavac praštao istu, a zatim ju je izbacio.

U osmom mjesecu trudnoće, Adama je počela provaljivati ​​u kuću kasno navečer samo da bi spavala  i ujutro otišala prva.

"Bila sam sretna ako uopšte nabavim hranu", rekla je. 

"Ponekad bih samo pila vodu, molila se i spavala."

Stručna pomoć

Kad se žena nađe u Adaminom položaju u Keniji, može se konvergirati nekoliko čimbenika koji će ih gurnuti u ruke trgovaca ljudima.  Pobačaj je nezakonit, osim ako je život majke ili djeteta ugrožen, a na stolu ostaju samo opasne nelicencirane alternative.  Također postoji značajan nedostatak obrazovanja o spolnom i reproduktivnom zdravlju za adolescente, posebno u ruralnim područjima, kao i nedostatak svijesti o zakonitim postupcima usvajanja.

"Žene i djevojke s neželjenom trudnoćom nemaju podršku vlade", rekao je Ibrahim Ali, voditelj programa u Keniji za dobrotvornu akciju Zdravstveno siromaštvo. 

"Te su žene često bile žrtve i stigmatizirane, posebno u ruralnim područjima, i obično bježe, a to ih dovodi u ranjive situacije u gradovima."

Adama nije ni slutila koje će joj pravne mogućnosti biti na raspolaganju ako se sigurno odrekne svog djeteta, a nije imala ni razumijevanja za postupak posvojenja. 

"Uopće nisam bila svjesna", rekla je.  "Nikad nisam čula za to."

Zamišljala je pobačaj u pozadini, rekla je, ali nije se mogla pomiriti s tom idejom. Razmišljala je  da sebi oduzme život.

"Bila sam toliko pod stresom, počela sam razmišljati kako bih izvršila samoubistvo daveći se, tako da ljudi mogu jednostavno zaboraviti na mene."

No, nekoliko sedmica prije termina, neko je Adamu predstavio dobro odjevenoj ženi po imenu Mary Auma, koja joj je rekla da ne smije pobaciti ili prekinuti život.  Mary Auma vodi ilegalnu uličnu kliniku u nairobijskoj sirotinjskoj četvrti Kayole.  Dala je Adami 100 šilinga i rekla joj da dođe u kliniku sljedeći dan.

Provizorna klinika Mary Auma zapravo nije klinika, to su dvije sobe skrivene iza neuglednog izloga u ulici Kayole.  Unutra je nekoliko uglavnom praznih polica razbacanih starim lijekovima, iza kojih su sobe za rađanje žena.  Auma sjedi unutra sa svojim asistentom, kupuje i prodaje bebe radi zarade, bez neugodnosti jer mora provjeriti ko ih kupuje i zbog čega.

Potencijalni kupci

Rekla je Adami da njezini kupci vole roditelje koji ne mogu začeti, a koji će pružiti toliko željeno dijete.  Ali u stvarnosti Auma će prodati bebu nekome ko uđe s ulice s pravom količinom gotovine.  Auma također govori budućim majkama da je bivša medicinska sestra, ali da nema medicinsku opremu, vještine ili sanitarne uvjete za rješavanje ozbiljnog problema tijekom porođaja. 

"Njeno je mjesto bilo prljavo, koristila bi malu posudu za krv, nije imala lavor, a ni krevet nije bio čist", prisjetila se Adama.  "Ali bila sam očajna, nisam imala izbora."

Kad je Adama stigla u kliniku, Mary Auma joj je bez upozorenja dala dvije tablete kako bi izazvala porod, rekla je Adama.  Auma je postavila kupca u red i bila je nestrpljiva da izvrši prodaju.  No kad je Adama rodila, dječačić je razvio probleme s prsima i trebala mu je hitna pomoć, a Auma je rekla Adami da ga odveze u bolnicu.

Nakon sedam dana u bolnici, Adama je otpuštena sa zdravim dječakom.  Domaćin koji ju je izbacio dok je bila trudna dopustio joj je povratak i dojila je bebu.  Ubrzo nakon što je ponovno naletjela na Mary Auma na tržnici, rekla je, Auma joj je dala još 100 šilinga i rekla da dođe sutradan u kliniku.

"Rođen je novi paket", Auma je poslala poruku svom kupcu.  "45.000 tis."

Šansa za spas

Mary Auma nije Adami nudila 45.000 šilinga - 300 funti, citirala je kupca.  Ponudila je Adami 10.000 - oko 70 funti.  Ali Mary Auma nije znala da je kupac kojeg je postavila tajni izvjestitelj koji radi za BBC, u sklopu jednogodišnje istrage o trgovini djecom.

Kad je Adama sutradan otišla u improviziranu kliniku, sjedila je u stražnjoj sobi, držeći u naručju svog sinčića.  Šapatom joj je pretpostavljeni kupac rekao da ima druge mogućnosti, a Adama se promijenila.  Tog je dana napustila kliniku držeći svog sina i odvela ga u vladin dječji dom, gdje će biti zbrinut dok se ne uspije donijeti legitimno posvojenje. 

BBC je zamolio Mary Auma da odgovori na navode iz ove priče, ali ona je odbila.

Život Adame nakon povratka u selo

Adama sada ima 29 godina i ponovno živi u selu u kojem je odgojena.  I dalje ponekad ide gladna u krevet.  Život je još uvijek težak.  Ona povremeno radi u malom hotelu u blizini, ali nedovoljno.  Ona se bori da ne pije alkohol.  Sanja otvoriti vlastitu prodavnicu cipela u selu i donijeti cipele iz Nairobija, ali to je daleki san.  Sa sinom nema kontakt, ali ne žali.

"Nisam bila sretna što sam prodala svoje dijete, nisam htjela ni dodirnuti taj novac", rekla je.

"Kad nije bilo novca da se od njega odustane, tada sam bila u redu."

Poznaje kvart oko dječjeg doma u kojem je ostavila sina.  U blizini je kuće iz koje su je izbacili kad je bila gotovo spremna roditi ga.  "

"Znam da je područje sigurno", rekla je, "a ljudi koji se brinu o njemu su dobri."

federalna.ba/BBC