'Šta se dogodi, dogodi se': Erdoğanova reakcija razočarala preživjele

Sjajna crna limuzina prošla je kroz epicentar smrtonosnog potresa u Turskoj u gradu Pazarcıku. Automobil Recepa Tayyipa Erdoğana blistao je na sunčevoj svjetlosti dok je turski predsjednik prolazio pored građana koji su palili vatru kako bi se ugrijali na ledenoj hladnoći među visokim hrpama ruševina koje su nekoć bile njihovi domovi.

Erdoğan je ograničio svoje interakcije s javnošću u Pazarcıku umjesto toga se odvezao izravno u sjedište lokalne policije kako bi razgovarao o posljedicama višestrukih velikih potresa koji su ostavili trag razaranja u 10 turskih pokrajina i širom sjeverne Sirije, zarobivši ljude ispod srušenih zgrada i ubivši više od 21.700.

Kad se ipak zaustavio kako bi nakratko razgovarao sa shrvanim i izbezumljenim stanovnicima tog područja, bilo je to kako bi udvostručio ideju da je isklljučivo potres „odgovoran“ za razaranje, a ne loše izgrađene zgrade povezane s korupcijom ili intervencija spašavanja koja je bila opterećena kašnjenjima.

"Što se dogodi, dogodi se, ovo je dio plana sudbine", rekao je jednoj osobi u Pazarcıku, ponavljajući svoje izjave od samo nekoliko mjeseci ranije nakon smrtonosne rudarske katastrofe u državnom rudniku ugljena, gdje je predsjednik okrivio "nacrt sudbine" za eksplozije u kojoj je poginula najmanje 41 osoba. Tokom govora u obližnjem Kahramanmaraşu, Erdoğan se također obrušio na “provokatore” koji su kritizirali napore spašavanja, dodajući: “Naravno, postoje nedostaci. Uslovi su jasni za vidjeti. Nije moguće biti spreman za ovakvu katastrofu.”

Ljudi koji su stajali na ulicama Pazarcıka i jecali čekajući da vide svoju mrtvu rodbinu izvučenu iz ruševina – umjesto da gledaju predsjedničku kolonu automobila – nisu se složili, kao ni oni u drugim teško pogođenim gradovima, koji su bijesno vikali na turskog ministra infrastrukture i lokalne dužnosnike tokom posjete.

"Da je bilo više pomoći, uspjeli bi ih izvući", rekla je Ayşe Kep, zureći preko glavne ceste u Pazarcıku dok se mali tim spasilaca penjao na ploče slomljenog betona i metala koje su nekoć činile stambenu zgradu. Kep i ostali stanovnici očajnički su promatrali uz malo nade da bi članovi njihove porodice mogli biti pronađeni živi.

"Ovdje smo da čekamo sahrane", rekla je mračno. “Samo se nadam, ali još uvijek ne vjerujem da su živi. Moj bratić je ispod, a ovi spasioci nisu stigli do danas. Ali u mom selu je još gore, nema ni struje ni vode, nema pomoći.”

Erdoğanovo odbijanje da prihvati kritike na odgovor države na katastrofu, nije doprinjelo smirivanju rastućeg bijesa javnosti. Pomoć je često stigla prekasno, ili u slučaju nekih udaljenih sela, čini se da uopće nije ni stigla. Širom južne Turske – područja koja se tradicionalno smatraju bastionima potpore predsjedniku i njegovoj stranci pravde i razvoja (AKP) – raseljeni građani koji su preživjeli u ledenim uslovima otvoreno su se žalili na kašnjenja i spavanje na hladnoći uprkos obećanjima države. Njihovo rastuće nezadovoljstvo predstavlja nepredviđeni i veliki test za Erdoğanovo 20-godišnje vodstvo, samo tri mjeseca prije izbora koji se očekuju u maju.

“Erdoğan ima imidž koji je kultivirao u posljednjih 20 godina, i sladak je i kiseo: on je autokratski, ali učinkovit, patrijarhalna figura koja gotovo zamjenjuje ono što se nekada zvalo devlet baba, očinska država. To je razlog zašto ga njegova baza voli, a protivnici ga se boje - njegov je gnjev ozbiljan onoliko koliko je njegovo suosjećanje stvarno. To je cijeli njegov brend koji se sada testira,” rekao je Soner Cagaptay iz Washingtonskog instituta za bliskoistočnu politiku i autor nekoliko knjiga o Erdoğanovom vodstvu. "Izvanredno je jer je Erdoğan zamijenio još jednu sveobuhvatnu, autokratsku državu koja se u biti raspala nakon još jednog snažnog potresa 1999. godine."

Slab odgovor države na potres u İzmitu 1999. pomogao je Erdoğanu i AKP-u da dođu na vlast 2003., gdje je mlada i zagonetna osoba obećala učinkovitost i brigu kako bi zaliječili rane u zemlji nakon katastrofe u kojoj je poginulo više od 17.000 ljudi. Potres u İzmitu, koji je uništio dio Istanbula i koji se do ove sedmice smatrao najvećom prirodnom katastrofom u novijoj historiji, potaknuo je uvođenje poreza za pružanje privredne potpore nakon katastrofa, za koji stručnjaci procjenjuju da je prikupljeno oko 8,38 milijardi KM. Danas zbog toga raste broj pitanja opozicionih političara kako je taj novac potrošen u godinama nakon toga.

Dva desetljeća vladavine AKP-a obilježena su građevinskim procvatom širom zemlje, dok je Erdoğan radio na transformaciji zemlje koja je nekada bila opterećena raširenom infrastrukturom i stambenim problemima, obećavajući privrednu i društvenu transformaciju u tom procesu. U godinama neposredno nakon njegovog izbora, državne su se dozvole za stambenu izgradnju utrostručile. Neboderi, mostovi i glatke asfaltirane ceste raširili su se golemom zemljom, dok je šačica građevinskih tvrtki povezanih s vladom postajala moćnom, a nova infrastruktura demonstrirala prisutnost države čak i u najudaljenijim gradovima. Mnogi od istih betonskih stambenih blokova izgrađenih u sklopu procvata izgradnje AKP-a sravnjeni su sa zemljom u potresu ranije ove sedmice. U Kahramanmaraşu su neki od novih zgrada ostale stajati, dok su se druge u istom bloku u potpunosti srušili, sumorni rezultat konstrukcija koje su trebale biti u skladu s građevinskim propisima i spriječiti njihovo rušenje u slučaju potresa.

Tokom govora u gradu, Erdoğan je obećao da će novi domovi koji će zamijeniti uništene zgrade biti izgrađeni u 10 pogođenih regija u roku od godinu dana, što je obećanje koje se čini teško ostvarivim u vrijeme dok se timovi za hitne slučajeve bore kroz ogromne hrpe ruševina.

Umjesto toga, čini se da je poruka iz predsjedničke palate nastala iz straha i kontrole nakon potresa, usred izvjetaja da je Turska nakratko blokirala Twitter, koji su građani koristili kako bi locirali svoje voljene izgubljene među ruševinama. Na državnoj televiziji, novinarka je okrenula leđa osobi u Kahramanmaraşu koja je opisala kašnjenja u isporuci pomoći, umjesto toga uvjeravajući gledatelje da "još uvijek postoje mjesta do kojih radnici ne mogu doći" u gradu.

Nakon obilaska područja uništenih potresom dok se tlo još uvijek trese, Erdoğan je vanredno stanje koje mu je omogućilo da zaobiđe vladavinu zakona u 10 pogođenih regija opisao kao "priliku da osujeti lihvare i pobunjeničke skupine koje zloupotrebljavaju zakonski postupak u Turskoj". Cagaptay je rekao da se predsjedništvo odlučilo usredotočiti na kontrolu, a ne na suosjećanje. “Argument da Turskoj treba učinkovit, ako je autokratski vođa, raspada se ako ljudi kažu da država nije tu kada im treba”, rekao je. "Njegova baza će teško prihvatiti autokratski dio njegovog političkog identiteta bez učinkovite pomoći nakon potresa."

Dodao je: "On pokušava udvostručiti faktor straha u nadi da neće nestati, jer kada jednom nestane i građani se više ne budu plašili Erdoğana, onda je to sasvim drugačija Turska."

U Pazarcıku, Kep je malodušno gledala kako mehanizacija i volonteri nastavljaju kopati po ostacima stambene zgrade njenih rođaka. Okrenula se da se ugrije uz malu vatru okružena ožalošćenim ljudima. "Niko nam ne pomaže", rekla je nekoliko trenutaka prije nego što je predsjednička povorka prošla.

federalna.ba/The Guardian