Sljedeća pandemija mogla bi doći zbog otapanja ledenjaka
Sljedeća pandemija možda neće doći od šišmiša ili ptica, već od tvari u ledu koji se topi, prema novim podacima.
Genetska analiza tla i jezerskih sedimenata iz jezera Hazen, najvećeg visokog arktičkog slatkovodnog jezera na svijetu, sugerira da bi rizik od širenja virusa – gdje virus prvi put zarazi novog domaćina – mogao biti veći u blizini otapanja ledenjaka.
Nalazi upućuju na to da kako globalne temperature rastu zbog klimatskih promjena, postaje vjerovatnije da bi se virusi i bakterije zatvoreni u ledenjacima i permafrostu mogli ponovno probuditi i zaraziti lokalne divlje životinje, posebno jer se njihov raspon također pomiče bliže polovima. Na primjer, 2016. izbijanje antraksa u sjevernom Sibiru usljed čega je jedno dijete umrlo, a sedam drugih zaraženo, pripisano je toplinskom valu koji je otopio permafrost i tako izložio zaražene lešinu sobova. Prije toga, posljednja epidemija u toj regiji desila se 1941.
Kako bi bolje razumjeli rizik koji predstavljaju zamrznuti virusi, Stéphane Aris-Brosou i njene kolege sa Univerziteta u Ottawi u Kanadi prikupili su uzorke tla i sedimenta iz jezera Hazen, blizu mjesta gdje su pritjecale male, srednje i velike količine otopljene vode s lokalnih ledenjaka. Sekvencirali su RNA i DNA u tim uzorcima kako bi identificirali potpise koji se blisko podudaraju s onima poznatih virusa, kao i potencijalnih životinjskih, biljnih ili gljivičnih domaćina, te su pokrenuli algoritam koji je procijenio mogućnost da ti virusi zaraze nepovezane skupine organizama.
Istraživanje, objavljeno u Proceedings of the Royal Society B, sugerira da je rizik od prelijevanja virusa na nove domaćine bio veći na lokacijama blizu mjesta gdje su pritjecale velike količine otopljene vode ledenjaka – situacija koja postaje vjerovatnija kako se klima zagrijava. Tim nije kvantificirao koliko je virusa koje su identificirali prethodno bilo nepoznato – nešto što planiraju učiniti u nadolazećim mjesecima – niti su procijenili mogu li ti virusi izazvati infekciju.
Međutim, druga nedavna istraživanja sugeriraju da nepoznati virusi mogu, i zapravo, lebde u ledu ledenjaka. Na primjer, prošle su godine istraživači sa Univerziteta Ohio State u SAD-u objavili da su pronašli genetski materijal iz 33 virusa – od kojih je 28 novih – u uzorcima leda uzetim s tibetanske visoravni u Kini. Na temelju njihove lokacije, starost virusa je procijenjena na oko 15 000 godina. Godine 2014. naučnici u francuskom Nacionalnom centru za naučna istraživanja u Aix-Marseilleu uspjeli su oživjeti divovski virus koji su izolirali iz sibirskog permafrosta, čineći ga ponovno zaraznim po prvi put u 30.000 godina. Autor studije, Jean-Michel Claverie, rekao je tada za BBC da bi izlaganje takvim slojevima leda moglo biti "recept za katastrofu".
Uprkos tome, tim Aris-Brosoua upozorio je da predviđanje visokog rizika od prelijevanja nije isto što i predviđanje stvarnog prelijevanja ili pandemije. “Sve dok virusi i njihovi 'vektori mostova' nisu istovremeno prisutni u okolišu, vjerovatnost dramatičnih događaja ostaje niska”, napisali su. S druge strane, predviđa se da će klimatske promjene promijeniti raspon postojećih vrsta, potencijalno dovodeći nove domaćine u kontakt s drevnim virusima ili bakterijama. "Jedini zaključak koji možemo sa sigurnošću iznijeti jest da kako temperature rastu, rizik od prelijevanja u ovom konkretnom okruženju raste", rekao je Aris-Brosou. “Hoće li to dovesti do pandemije? Apsolutno ne znamo.”
Također nije jasno je li potencijal za promjenu domaćina identificiran u jezeru Hazen jedinstven unutar jezerskih sedimenata. "Koliko znamo, to bi moglo biti isto kao i vjerovatnoća promjene domaćina izazvane virusima iz mulja u vašem lokalnom jezeru", rekao je Arwyn Edwards, direktor Interdisciplinarnog centra za mikrobiologiju okoliša na Sveučilištu Aberystwyth.
Međutim, "hitno moramo istražiti svjetove mikroba širom našeg planeta kako bismo razumjeli ove rizike u kontekstu", rekao je. “Dvije su stvari sada vrlo jasne. Prvo, da se Arktik brzo zagrijava i da su glavni rizici za čovječanstvo njegovi utjecaji na našu klimu. Drugo, da bolesti s drugih mjesta pronalaze put do ranjivih zajednica i ekosistema Arktika.”
federalna.ba/The Guardian