Sjećanje na početak opsade Sarajeva: 1.425 dana stradanja i otpora
Na današnji dan prije 32 godine započela je opsada Sarajeva - najduža opsada jednog glavnog grada u modernoj historiji. U srcu Evrope, komšije su okrenule oružje jedni na druge, ne zbog krivice, već zbog imena. Prve žrtve bili su civili - ljudi koji su tog dana samo pokušavali dići glas protiv nepravde. Danas se prisjećamo, opominjemo i nikad ne zaboravljamo.
Tog jutra, 5. aprila 1992, Sarajevo je disalo kao i svaki drugi dan. Nekoliko sati kasnije počelo je krvariti. I od pucnjeva, i od izdaje. I sve što je bilo ljudsko stavljeno je na iskušenje.
Započeo je horor od 1.425 dana.
“Na ovom mostu 5. aprila 1992. godine ubijene su prve civilne žrtve rata Suada i Olga. Možemo reći da je taj 5. april 1992. godine dan kada su Sarajlije počele da broje dane opsade grada Sarajeva. To su 44 mjeseca, i za tih 44 mjeseca svakog građanina grada Sarajeva je vrebala smrt iza svakog ćoška”, ističe Senida Karović, predsjednica Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo.
“Jako je važno da to ne zaboravimo, jer kada zaboravimo, onda dopuštamo interpretacije drugim ljudima, a mislim da mi Sarajlije to, jednostavno, ne smijemo dopustiti”, poručio je gradonačelnik Sarajeva Predrag Puharić.
Samir nije bio vojnik. Bio je šesnaestogodišnji mladić čiji su planovi za budućnost ugašeni u samo jednom momentu. Ubijen je tokom napada na tadašnju Srednju policijsku školu na Vracama.
“Samir je bio osoba koja je bila sportist, dobrog i vedrog duha. Mislim da nema osobe koja ga pamti po lošem. Imao je svoje snove o profesionalnom pozivu koji je odabrao kao policajac. Uvijek je imao želju da postane specijalac i da služi svojoj zemlji i svojim ljudima”, prisjeća se Jasmin Mišić, brat ubijenog učenika Samira.
“Svi profesori su bili zarobljeni, odvedeni na Pale, maltretirani. Kolege s kojim smo radili su ih tukli, zamislite!”, ističe Sead Pezelja, bivši komandir vaspitač Policijske akademije u Sarajevu.
Hiljade dana pod opsadom nisu samo broj. To su dani bez vode, bez hljeba, bez svjetla. Gađano s položaja vojske RS-a. U prosjeku 320 projektila po danu. A Sarajlije nisu odustale. I zato se ne smije zaboraviti. Zaborav briše tragove istine, a istina je jedini temelj na kojem možemo graditi bolje sutra.
“Za tih 1425 dana bez struje, vode, bez svega što je značilo da se preživi jedan normalni dan... Evo, preživjeli smo i tu smo danas da svjedočimo o tim događajima”, ističe Karović.
Budna su sjećanja i pripadnika brojnih antifaštistička udruženja.
“Danas možda više nego ikada je bitno shvatanje da je Bosna i Hercegovina utemeljena u Narodnooslobodilačkom ratu, da je kao takva i međunarodno priznata i da su osnove ZAVNOBiH-a i Drugog zasjedanja AVNOJ-a nešto što moramo držati u sebi kao najvrednije, jer to je temelj naše zemlje”, poručuje Mirsad Ćatić Čuperak, predsjednik Saveza antifašista Kantona Sarajevo.
Danas se ne prisjećamo samo smrti, već i snage života. Mir i suživot - to je ono što nas mora voditi. Sarajevo nikada nije bilo grad mržnje nego grad otpora, prkosa i nade.
federalna.ba