Sigurne kuće za migrante kao privremeno rješenje u Tuzli
I Tuzlanski kanton se već treću godinu bori sa migrantskom krizom. Istina, stanje na ovom području je mnogo bolje nego u USK-u, ali sve dok i jedna osoba spava pod otvorenim nebom problem postoji.
Teret migrantske krize u ovom kantonu najviše osjete nevladine organizacije i volonteri koji su zajedničkim snagama uspjeli otvoriti još jednu sigurnu kuću za porodice, maloljetne i povrijeđene migrante u kojoj je danas boravila i ekipa Federalne televizije. Razgovarali smo s migrantima i volonterima.
Hasan je u Bosnu i Hercegovinu stigao iz dalekog Maroka. Nakon teškog i dugog puta, privremeno utočište je pronašao u sigurnoj kući za migrante u Tuzli. Cilj mu je doći do Francuske. Svjestan je, kako kaže, da mnogi migranti ne uspiju doći do svojih ciljeva zbog čega će posebno pamtiti volontere i organizacije koje mu pruže pomoć na njegovom putu.
– Dali su priliku nama migrantima da se odmorimo, okupamo, da se čujemo sa svojim porodicama, ovo je, zaista, jedno sigurno mjesto – kaže on.
Hasan je smješten u jednu od dvije sigurne kuće koje trenutno djeluju na području Tuzle kroz koje je protekle godine prošlo više od 500 korisnika. Kuće su namijenjene za porodice s djecom, maloljetne i povrijeđene migrante.
– Ovakav oblik rada je nešto što može se preslikati i na druge lokacije i mjesta kako bi se smanjio pritisak i veliki broj osoba u pokretu na jednom mjestu, ali isto tako i da bi im se pružio puno dostojanstveniji i humanitarniji smještaj – ističe Danijel Vasilj, član Centra za pružanje usluga u zajednici Puž Tuzla.
U kućama se zadržavaju četrnaest dana, a za to vrijeme ih volonteri i socijalni radnici pripremaju za dalji put. Dani su ispunjeni različitim okupacionim terapijama, a sve s ciljem poboljšanja njihovog psihosocijalnog stanja.
– Stvarno ima jako teških dana, teških perioda. Dolaze u težim psihosocijalnim stanjima u velikim traumama, kako primarnim, koje su stekli kod svojih kuća, tako se i u toku puta suočavaju s velikim brojem odbacivanja, marginalizacije, generalizacije, što ostavlja veliki trag na njima, a znamo da svaka neliječena trauma prijeti da bude socijalni problem – pojašnjava Semina Salihović, socijalna radnica u Sigurnoj kući za migrante u Tuzli.
U kuće se mogu smjestiti samo oni migranti koji imaju potvrdu o boravku u državi. U Tuzlanskom kantonu ta potvrda važi samo dvije sedmice te su migranti, ukoliko ne napuste državu u tom periodu, prepušteni sami sebi.
– Takvi ljudi, jednostavno, lutaju po cesti, napuštenim objektima, ne znam kako to funkcionira u kampovima. Očito u kampove mogu ako kamp nije prepunjen, kao što je to sada slučaj u Blažuju. Nemamo dovoljno kapaciteta da smjestimo sve ljude koji su nam sada u državi – ističe Vasilj.
Nema dovoljno kapaciteta, a čini se ni volje nadležnih da migrantskoj krizi dođe kraj. Uz sav trud volontera i nevladinih organizacija, još je veliki broj onih koji spavaju pod otvorenim nebom čekajući neka bolja vremena, na nekom boljem mjestu.
federalna.ba