Shab-e Yalda – trenutak kada se u tmini zimske noći rađa sjajno Sunce...
Sa magistricom pedagoških znanosti Aidom Čorbo koja iz Teherana prenosi detalja obilježavanja Noći Yalda razgovarala je Aida Hadžiabdić…
Jedan od najstarijih praznika u Iranu, kako navodi historičar Stephen Reese, proslavlja se već 8.000 godina u mjesecu decembru. Noć Yalda obilježava zimski solsticij u centralnoj Aziji – dan u godini kada je noć najduža, a dan najkraći. Prvobitno ime Jalda noći bilo je Shab-e Chelleh i značilo je Noć četrdeset. Chelleh je značilo Četrdeset i to se odnosilo na činjenicu da je zimski solsticij ono što podijelio prvu i blažu polovicu hladne sezone sa posljednjih 40 dana oštre zime. Shab-e Yalda ili Noć Yalda…
Sama riječ Yalda je sirijska riječ i označava rođenje, simbolizira rođenje i ponovno rođenje Sunca. Drevni iranski zoroastrijski sljedbenici Mitre koristili su riječ Yalda posebno kada su govorili o rođenju Mitre. Danas je to simbolična proslava koja predstavlja nadu, čekanje i misao da se Svjetlost koja sa sobom nosi sve što je dobro bori protiv Tame koja sa sobom donosi sve ono što je loše. Porodice se u Iranu ali i drugim zemljama okupljaju oko Korsisa, kratkog i četvrtastog stola, uz razno sušeno i svježe voće kao što su nar, lubenica, grožđe, dragun, slatke dinje, jabuke, svježe ili sušene orašaste plodove. Danas većina zemalja Centralne Azije proslavlja Noć Yalde, uključujući Afganistan, Tadžikistan, Turkmenistan, Uzbekistan, Kurdistan, kao i nekoliko kavkaskih država poput Jermenije i Azerbejdžana. Također, 14 miliona Kurda u Turskoj proslavlja ovu noć. To znači da ovaj praznik obilježava oko 200 miliona ljudi Centralne Azije i Bliskog istoka.
Kako navodi historičar Stephen Reese, nar je posebno važan jer se vjeruje da simbolizira rođenje, preporod i ciklus života. Njihov tvrdi vanjski omotač je "zora" ili "rođenje", dok su jarkocrvene i ukusne sjemenke iznutra "sjaj života". Jedenje voća u noći Yalde, posebno svježeg voća, važan je jer ovaj praznik treba da bude trijumf Sunca nad tamom. Dok jedu, članovi porodice bi igrali tradicionalne iranske igre kao što su šah, backgammon i druge, čitajući stare priče o svojim precima, ali i epove kao što su Divan-e-Hafez i Shahnameh. Inače, Divan-e-Hafez je zbirka starih pjesama napisanih na farsiju i koje je zapisao najpoznatiji perzijski pjesnik Hafiz Šemsuddin Muhamed za koga navode zaljubljenici njegove misli kako je “najsjajnija zvijezda među sedam zvijezda koje sjaju na nebu klasične perzijske poezije, a to su I Firdusi, Enveri, Nizami, Rumi, Sadi, Hafiz i Džami…“
“Na putu ljubavi logikom i razumom pokušavah,
ali to bješe kao želja rose da na okeanu trag svoj ostavi…“