ŠERIFOVIĆ ZA FR: Sad s daleko manjim padavinama mi imamo osjetljiviji prostor, ceste, mostove i sve ostalo
Razgovarala Amra Ličina
Na području Jablanice i Konjica i dalje se saniraju štete nakon što su ta područja pogođena bujičnim poplavama u noći s 3. na 4. oktobar. Za saniranje štete potreban je planski pristup, stava je inžinjerska struka. Aktuelno je klizište i na području Opštine Stari Grad Sarajevo. O uzrocima klizišta, poplava te o saniranju štete u poplavama u Hercegovini i Srednjoj Bosni za Radio Federacije govorio je Enes Šerifović, predsjednik sekcije geologije unutar Inžinjerske komore Federacije Bosne i Hercegovine.
Za sanaciju područja Jablanice i Buturović Polja potreban je planski pristup. Šta takav pristup podrazumijeva? Koliko bi sanacija mogla trajati te zašto se još nije krenulo s tim? U Donjoj Jablanici posljednjih dana ništa se ne radi.
„Upravo to zabrinjava. Sam trenutak početka sanacije trebao je da bude trenutak odmah nakon nesreće, zato što inžinjerska struka prepoznaje pristup na koji se to treba izvoditi. Naravno, potrebni su dokumenti, ali u ovakvim slučajevima, potrebno je raditi sistemski, temeljno i po nekim smjernicama. Mi nažalost nemamo nikavih smjernica kako da djelujemo u ovakvim situacijama i to predstavlja osnovni problem. Ako se osvrnemo na Donju Jablanicu, konkretno na prugu koja je u prekidu već mjesec dana, očigledno imamo jedan ozbiljan problem našeg pristupa cijeloj toj situaciji. Ako se počnemo igrati nekom matematikom i nekim brojevima, rečeno je da je 280 hiljada KM dnevna šteta Željeznica Federacije. Ako taj problem riješimo za šest mjeseci puta 30 dana, mi dobijamo cifru od 50 miliona i 400 hiljada. Mislim da to niko ne može preživjeti.“
S druge strane vidimo da već postoje gužve na granicama, jer sve je prešlo na kamionski transport što opet izaziva veće opterećenje cestovnog prometa, a nažalost, po statistikama imamo najgore ceste u Evropi i imamo dva puta veći broj smrtnih slučajeva u saobraćajnim nesrećama i, kao što vidimo, sve je to povezano, dodaje Šerifović.
„ Naše mišljenje i naša ideja bila je da se odmah krene u sanaciju tog problema, ako ništa onda barem pripremom lokacije, jer vi kada želite graditi kuću, prvo pripremate lokaciju. Mi trenutno ne vidimo nikakve procese niti radove: niti da se odvozi višak materijala iza tih nasipa, da se planski razmišlja, da ima mehanizacija niti da se pristupa raterećenju padina. Prije svega ovdje mislim na prostor Donje Jablanice. Znači imamo očišćene kuće i ostavljene padine iznad na kojima se nalazi ogromna količina materijala, koji sad čeka neke nepovoljne vremenske uslove. Mi moramo priznati da smo imali sreće u nesreći da nakon tih obilnih padavina nismo imali novih. Ali jednostavno s ovim klimatskim uslovima mi ih svakako moramo očekivati. S druge strane, Jablanica broji najveći broj ljudskih žrtava. Međutim, moje mišljenje je da je Buturović Polje, onda Trusina, Seonica, dio tamo prema Parsovićima prostor koji je potpuno uništen
kameno-blatnim bujicama. Kad kažem uništen, mislim da je došlo do potpune promjene morfologije terena. Znači imali smo vodotok koji je nekad išao jednim pravcem, sada imamo novoprobijen vodotok prirodnim putem i ja mislim da bi mi trebalo da ispoštujemo taj novi vodotok. Sa druge strane sav materijal, koji je nanesen, u toj mjeri je promjenio morfologiju da je npr. Lukšijski most, koji je nekada imao tri metra visine, od vodnog lica sad jedva metar. To daleko mijenja neke druge parametre – tipa da sad s daleko manjim padavinama mi imamo osjetljiviji prostor i ceste i mostove i sve ostalo.“
"Ono što moram istaknuti je to da je civilna zaštita na dijelu Buturović Polja momački pokušavala raditi posao sa svim onim ograničenjima koja su imali", ističe Šerifović te dodaje:
„Jednostavno nije bilo dovoljno bagera. Mi kao struka prepoznajemo da postoji neki niz koraka koje ne možeš izbjeći, a svakako ih nećeš izbjeći ni u nekoj projektovanoj fazi, ali u ovom trenutku materijal koji je zatarpao teren, a riječ je o kamenom materijalu, može se iskoristiti za nasipe cesta koje su odnesene. Jako je bitno pročistiti riječne tokove, ostvariti one profile koji su nekad bili, a sav višak materijala staviti u nasipe puta. Kad govorimo o ovome, mi ne možemo shvatiti koja je to količina, nema tih fotografija i snimaka, jer većina javnosti je fokusirana da Donju Jablanicu, s pravom. Ali, kad vi shvatite da je, naprimjer, od Buturović Polja preko Goranskog Polja, prema Parsovićima, Lukšijama, zatim dalje uz kanjon Neretvice, to je potez od devet kilometara, gdje u fragmentima postoje dijelovi puta, koji bi bukvalno bio magistralni put sadvije trake s podzidama i svim onim zaštitama, propustima, mostovima. Znači govorim o jako ozbiljnoj količini uništenja. Sadašnji putevi i ono što je izvedeno nadljudskim naporima civilne zaštite, a govorim o kanjonu između Goranskog polja i Parsovića, to je dio puta u dužini od 500 metara gdje je put nasut uz Neretvicu. Znači svaka promjena ili kiša je u mogućnosti da prekine tu vezu između Buturović Polja i Parsovića. Mi imamo jedan prostor koji je apsolutno uništen. Dok se nije rekonstruirao Lukšijski most, nikava veza nije postojala s naseljima Džanići, Dobričevići, Panduri, Bukovlje. Oni sad imaju jedan put kojim bi se četiri sata trebalo voziti preko Bitovlje tamo na Ivan. Govorim o prostoru koji je trenutno bukvalno neupotrebljiv za ljude s dolaskom zime. Preko Lukšijskog mosta sad idete jednim šumskim putem u dužini od jedno 4 do 5 kilometara koji je vrlo uzak i strm. Mislim da nismo posvetili dovoljno pažnje cijelom ovom problemu. Civilna zaštita je stvarno nadljudskim naporima, ali uz vrlo ograničene resurse, uspjela povezati ova mjesta. Ali to se mora promjeniti, moraju se napraviti neke smjernice šta se u ovim situacijama radi. Mi nismo znali šta nas čeka. Kolege iz civilne zaštite nisu znale šta ih čeka, iako su sukcesivno napredovali s radovima osposobljavanja puta, i na kraju, na jednom dijelu gornjeg toka Neretvice, njene lijeve pritoke, našli klizište u stijenskoj masi gdje su procjene da je pokrenuto oko dva miliona kubnih metara stijenske mase, koja i dalje prijeti da napravi ozbiljan problem zatvaranjem kanjona Pandurice kada se formira kao malo jezerce. To je kratkotrajna pojava sve dok hidraulički pritisak ne ponese tu masu nizvodno, a nizvodno su Parsovići. Problem je toliko komplikovan i jedino zahvaljujući inžinjerskoj komori i svim uključenim inžinjerima i svim uključenim sekcijama ovo možemo sagledati.“