Scottie Pippen: Rekao sam Michael Jordanu da mi se nije svidio "The last dance"

Bivši igrač Chicago Bullsa legendarni Scottie Pippen osvojio je brojne fanove nakon što je objavljen Netflixov dokumentarac u kojem se, između ostalog, govori i o njegovom odnosu sa Michael Jordanom.

Pipen je rođen u Arkansasu 1965. godine kao najmlađi u porodici u kojoj je bilo dvanaestero djece. Bio je jedan od najboljih košarkaša svih vremena. Igrao je sa Michael Jordanom u Chicago Bullsima 1990. godine kada je taj klub dominirao NBA ligom. Također je osvojio dvije olimpijske zlatne medalje.

To razdoblje, Bullsova, a posebno Jordanova izvanredna dostignuća u fokusu su desetodijelne, popularne Netflixove dokumentarne serije The Last Dance, koja je bila veliki hit ove godine.

Činilo se da vi i Michael Jordan imate posebnu vezu u filmu. Kad ste oboje bili u igri, činilo se da će tim pobijediti. Je li to bio slučaj?

Da, ta veza, utvrdili smo da smo se tako osjećali krajem 80-ih, igrajući protiv Pistonsa, tada smo počeli rasti i sazrijevati i čuvati leđa jedni drugima. Odrasli smo zajedno i čuvali jedan drugog. Poštovanje koje smo imali na terenu, konkurencija koju smo prošli do vrha - bilo je posebno. To je bilo poštovanje koje smo imali jedni prema drugima. Morali smo biti dominantni.

Koliko je "The last dance" bio tačan u pokazivanju onoga što se događalo?

Mislim da nije bilo precizno u smislu da je stvarno ispričalo ono što je postignuto u jednoj od najvećih era košarke, ali i od strane dva najveća igrača - to bi čak mogao i ostaviti po strani i reći najvećeg tima svih vremena . Nisam mislio da se te stvari ističu u dokumentarcu. Mislio sam da se više radi o tome da se Michael pokušava uzdići i glorifikovati [seriju je koproducirala Jordanova kompanija Jump 23]. Mislim da se u određenoj mjeri pogodilo time jer su ljudi dobili priliku vidjeti kakvu je ličnost Michael imao.

Jeste li mu rekli vaše mišljenje?

Da. Rekao sam mu da nisam prezadovoljan s tim. Prihvatio je to. Rekao je, 'hej, u pravu si'. To je bilo to.

Trebalo je puno truda i zalaganja da bi bili vrhunski košarkaš. Da li je olakšanje bilo odlazak u penziju?

Da, to je bilo odlično za mene. Toliko sam svog života uložio u igru, još od srednje škole, i fizičkog treninga i uvijek osjećajući da se moram dokazati. Mislim da je tokom moje karijere bilo dobrih trenutaka, ali sve vrijeme imao sam problema s leđima, ali trudio sam se i dalje biti na vrhu.

Zbog ugovorne anomalije niste bili dobro plaćeni u odnosu na saigrače. Je li to bilo teško?

Mislim da je u to vrijeme bilo trenutaka kada je to bilo uznemirujuće, ali isto tako je bilo toliko radosti koja je bila iznad bolova koje sam osjećao. Bilo je previše razloga za slaviti i uživati tako da nije bilo vremena za razmišljanje o negativnoj strani toga.

Jeste li ikad bili nervozni prije velike utakmice?

"Ne. Rekao bih da sam dobijao energiju nego bio nervozan. Mislim da sam i ranije prolazio kroz situacije koje su značile da nisam osjećao nervozu. Osjećali smo se kao da se nas pokušava uhvatiti. U tom trenutku mislim da se igrate s onim što ja zovem samopouzdanje. Možda čak i malo arogancije. Osjećate se kao da ste na vrhu.

Da li vam nedostaje takmičenje? Osjećate li potrebu da ga zamijenite.

Mogu reći ne, ne mogu zamijeniti košarku. Mogu pronaći stvari koje će popuniti prazninu u mom životu, ispuniti vrijeme. Igram golf, i dalje vježbam. Ali ono što sam uradio u u takmičarskom smislu - teško je održavati tu vatru? Ne mogu to nastaviti. Jer nisam se takmičio samo na terenu već sam se borio i van terena. Osjećao sam se kao da sam izgrađen jači i izdržljiviji. Radi se o tome da budete posljednji čovjek koji stoji na kraju dana.

Koji su vaši planovi u budućnosti?

Nemam mnogo planova. I dalje radim sa ESPN-om i to je poprilično to. Imam sina koji igra na Univerzitetu Vanderbilt i dvoje u srednjoj školi. Uživam dok gledam kako rastu.

federalna.ba/TheGuardian