Kodrić: Cijela afera nastala iz personalnih razloga, povezivanje sa strankama apsurdno

Bošnjačka zajednica kulture Preporod više ne postoji pod tim nazivom. Od 28. septembra najstarija bošnjačka kulturna institucija nosi naziv Bošnjačka zajednica kulture. Ime je samo modificirano, tvrde odgovorni. Zašto je Preporod bio sporan? Šta je postignuto promjenom imena i kako odgovara na burne kritike dijela javnosti, u Dnevniku D pitamo Sanjina Kodrića, predsjednika Bošnjačke zajednice kulture.

Šta je modificirano, a šta ukinuto, kada je riječ o imenu najstarije bošnjačke kulturne institucije i zašto ste se odlučili na taj potez?

Od 1997. godine institucija na čijem sam trenutno čelu zove se Bošnjačka zajednica kulture Preporod, i od tog vremena i prije tog vremena i kasnije, dakle, više od 20 godina, gotovo 30 godina, postojalo je otvoreno pitanje nekog primjerenijeg naziva ove institucije. Unazad šest mjeseci, mi smo vrlo intenzivno o tome razgovarali na Upravnom odboru, imali neke šire društvene konsultacije. Nakon toga, početkom ovoga mjeseca, na sjedinici Upravnog odbora donijeli jednoglasnu odluku o modifikaciji naziva i s tom odlukom izašli pred Skupštinu održanu 28.9. Skupštinu koja je jedina, i po zakonu, i po statutu nadležna za donošenje i odlučivanje o ovim pitanjima. Skupština je sa apsolutno gotovo jednoglasnom većinom donijela ovu odluku, od 66 članova, 64 člana su glasala za odluku po kojoj naziv Bošnjačke zajednice kulture Preporod modificiran u naziv Bošnjačka zajednica kulture. Dakle, mi nismo ukinuli Preporod, kako je to tvrđeno u pojedinim medijima, vrlo zlonamjerno, netačno, nečinjenično. Mi smo naziv modificirali, sveli ga na ono što je suštinski naziv ove institucije. Zašto? Zato da bi institucija i u nominacijskom smislu bila na neki način unaprijeđena, da bi se dovršio ili unaprijedio taj institucionalni razvoj ove organizacije od 1903. godine pa nadalje, da bismo ovim novim nazivom obuhvatili sva naša imena koja smo imali tokom povijesti i da bismo, između svega ostalog, izbjegli brojne konfuzije, nepreciznosti koje se javljaju u vezi sa dosadašnjim nazivom.

Desilo se to da je naš dosadašnji naziv svođen na ovo Preporod, na ono što nije stvarno ime institucije, dok je stvarno ime institucije Bošnjačka zajednica kulture ili izostajalo, ili bivalo svođeno na ovu skraćenicu, akronim BZK, koji u osnovi ne znači ništa. Naziv Preporod i dalje je ostao, ali cijela institucija se zove Bošnjačka zajednica kulture, on je ostao kao naziv naših pojedinih organizacijskih jedinica poput Galerije Preporod, poput Radiotelevizije Preporod, poput Biblioteke Preporod, poput naših brojnih horova, muzičkih, folklornih ansambala, ali se, zapravo, radilo o potrebi da damo instituciji ime koje je primjerenije. Da ga u prvi plan istaknemo, ime koje fokusira narod - Bošnjake, ime koje fokusira ono čime se mi bavimo, to je kultura, i naš oblik organizacije. A ime Preporod ostaje.

Je li trebao biti stvoren prostor za diskusiju i da li bi u tom slučaju bile ovako burne reakcije u javnosti?

Reakcije u javnosti bi bile upravo ovako burne, jer nisu, zapravo, burne na taj način, iz samo jednog razloga, što nije konsultirana jedna osoba koja je inicirala cijelu ovu aferu, vrlo ciljano, vrlo personalno, vrlo smišljeno, vrlo perfidno. Ta osoba, ne volim se baviti osobama, ja se bavim pojavama, ali, evo, kazat ćemo, dakle, to je glavni i odgovorni urednik magazina Stav, gospodin Filip Mursel Begović. Šire konsultacije su, naravno, održane. One su uključivale sve one ljude koje smo smatrali relevantnim  - gospodin nije jedan od tih relevantnijih. Nismo trebali raspisati referendum o ovom pitanju, jer to je u konačnici - i po zakonu i po statutu isključivo pitanje Bošnjačke zajednice kulture i njenih organa.

Također ste promijenili logo. Činjenica jeste da su bile i druge kritike u javnosti. Izdvojit ćemo jednu vaše kolegice, uvažene profesorice Emine Kečo-Isaković.

Ta izjava sama po sebi dovoljno govori. Ona je isključivo emotivna. Tu, zapravo, nemate ni jednog jedinog argumenta, niti jedne jedine činjenice, osim emocija i uvreda. Ja sam još gore uvrede dobio od uvažene profesorice putem vajber poruka. Postojeći dosadašnji logo je sa ovom modifikacijom naziva postao, nažalost, neprimjenjiv, jer je tim postojećim riječ Preporod bila ispisana u obliku pauna. Vratili smo logo, prvi naš ozbiljni logo iz 1928. godine, logo društva Gajret, jer smo na taj način htjeli povezati naš institucionalni početak i našu institucionalnu savremenost. S tim logom ne postoji, doslovno, ni jedan jedini problem. To nije logo nikakvih Karađorđevića, to nije logo nikakve velikosrpske ideje, to nije logo nikakve velikosrpske ideologije. To nije nikakva srpska trobojka, kako su tvrdili. To je logo pod kojim je održan 1928. godine prvi Kongres muslimana intelektualaca. Taj logo Dževada Hoze i dalje ostaje u upotrebi. Za Galeriju Preporod, za Biblioteku Preporod… Tužno je, pretužno, da profesorica komunikologije svoje stavove zasniva na dezinformacijama. Ovo je, nažalost, jako personalno, o tome se radi. Cijela afera je nastala isključivo iz personalnih razloga. Personalnih razloga gospodina Filipa Mursela Begovića. I, evo, imamo ovu personalnu reakciju. Ja ne znam, osim ove reakcije, zapravo, ni za jednu drugu reakciju iz akademske zajednice ili privatne reakcije na Facebooku, na društvenoj mreži. Umjesto ovih negativnih reakcija ja sam dobio na desetine čestitki, nekih vrlo visokih i političkih figura. Evo, hoćete, između ostalog, da kažem i gospodina Bakira Izetbegovića. Dobio sam isto tako i čestitke brojnih prijatelja, kolega iz različitih političkih stranaka, jedan od prvih koji je stao u zaštitu i institucije i mene lično od ovoga linča je bio gospodin Kenan Magoda. Kontaktirala me je i gradonačelnica Sarajeva.

U pojedinim medijima bilo je i kritika da je sve ovo urađeno zbog koketiranja sa vlastima. Spomenuto je i financiranje. Zatim, mnogo se govorilo i o vašoj bliskosti sa SDA. Možete li pojasniti?

Vidite da je to jedna opća konfuzija. Dakle, s jedne strane se optužujem da sam SDA-ovac, a s druge strane da sam vezan za Trojku. Ova reakcija apsolutno nikakve veze nema sa političkim vodstvom SDA. Govorimo, zapravo, o pisanju magazina Stav. Pokušaj glavnog i odgovornog urednika toga magazina da konfrontira SDA sa Bošnjačkom zajednicom kulture, dakle, što mi nikako ne želimo, jer se mi ne konfrontiramo ni sa jednom političkom strankom. Bošnjačka zajednica kulture suštinski je apsolutno nestranačka. Mi svi možemo privatno imati svoje lične političke afinitete, simpatije, ali institucija je takva kakva jeste. I ona je zato snažna i moćna. I uvijek je takva bila, uvijek će takva ostati. Povezivanje sa Trojkom je apsurdno. U istom iznosu u kojem je Vlada Federacije premijera Fadila Novalića finansirala Bošnjačku zajednicu kulture i druge temeljne organizacije naroda BiH, u istom tom iznosu to radi i Vlada Federacije premijera Nermina Nikšića. To je iznos od skromnih 500.000 marka.

Dakle, ovdje se, zapravo, radi o personalnim ambicijama jedne osobe, koja je nekada meni bila personalno bliska, da se ovlada jednom institucijom, jer ta osoba je, nažalost, takva da ima potrebu da vlada i da upravlja cjelokupnom bošnjačkom kulturom, i ako je moguće bošnjačkim društvom. To radi magazin Stav i njegov glavni urednik. I cijela afera je zapravo isfabricirana. Zaista mislite da ja mogu izmanipulirati 66 članova Skupštine? To apsolutno nije moguće. To su sve spinovi koji se ruše kao kula od karata. Kada vam neko kaže da smo uzeli kao logo velikosrpski znak, koji je srpska trobojka, pa se onda još kaže Trojkina trobojka, vama je jasno da se to stavlja u dnevnopolitički kontekst, kontekst predizborne kampanje. Nažalost, na način koji šteti SDA. Dakle, taj urednik, zapravo, zloupotrebljava tu stranku.

Prema vašem mišljenju, gdje su Bošnjaci danas u kulturološkom smislu i kako ocjenjujete njihov položaj generalno?

Ako gledamo ovu situaciju, da privatni interes jednog pojedinca može izazvati, ne tako baš veliku buru, kako ste vi rekli, a ipak jednu buru, i natjerati me ovdje da dođem i da se pravdamo za ono što je zakonita, statutarna odluka. Institucija je jako ugrožena, jer je se hoće preuzeti i uništiti. Znamo šta su ti ljudi već uradili. Na taj način je zatvorena naša podružnica u Zagrebu. Isti taj čovjek to uradio prije nekoliko godina. A i personalno sam ovdje jako povrijeđen, gdje sam proglašen promotorom, afirmatorom velikosrpske ideologije u Bošnjačkoj zajednici kulture. Ja vam moram reći, iako ne volim dijeliti svoju intimu, ta velikosrpska ideologija je 4. decembra 1992. godine ubila moga oca i ubila moju majku u jednom danu. Mene sa 13 godina i moju sestru sa 10 godina ostavila s siročadima. Meni je taj dan iz leđa vađen geler. I neko ko to zna, da bi preuzeo instituciju, da bi uništio instituciju, odluči mene proglasiti velikosrpskim ideologom. To je sramotno. To je stanje Bošnjaka. Mi smo u autodestruktivnom stanju.

federalna.ba