SALKIĆ ZA FR: Važno je podići svijest o zakonitim posljedicama slanja lažnih prijetnji

U Kantonu Sarajevo nastavljena su hapšenja maloljetnika zbog sumnje da su u proteklom periodu bili, očito, dio veće grupe koja već mjesecima svakodnevno šalje lažne dojave o postavljenim bombama u osnovnim i srednjim školama, ali i drugim objektima. Već je pet uhapšenih, a na svjetlost dana izlaze i detalji problema koji uzima sve jači zamah u Kantonu Sarajevo, ali i drugim sredinama u BiH. Nove lažne dojave o postavljenim bombama zabilježene su ponovo u KS-u, ali i Mostaru i Tuzli. Stručnjaci za sigurnost ističu kako je vidljivo da masovnost, proistekla iz ranije pojedinačnih slučajeva, iscrpljuje javne resurse policijskih i istražnih organa. Lažne dojave o bombama uglavnom čine maloljetnici, a prema protokolu svaka dojava mora biti provjerena, jer svaka od njih nosi obilježja terorizma. Tužilaštvo Kantona Sarajevo formiralo je zajednički tim u kojem je glavni MUP KS, a s njima na otkrivanju počinilaca rade OSA i FUP.

O lažnim dojavama o postavljenim bombama širom BiH i uzrocima prevenciji za Radio Federacije govorio je Hadžib Salkić, stalni sudski vještak za kriminalistiku i mobilne tehnologije.

Svjedoci smo velikog broja lažnih dojava o postavljenim bombama u školama u Kantonu. Nastavni proces je skoro paraliziran. Svakodnevno policija uhapsi više maloljetnika zbog lažnih dojava, međutim, kontinuitet dojava se nastavlja. Ovaj problem je u Kantonu Sarajevo prisutan godinama, ali se intenzivirao početkom nove školske godine u kojoj učenici nekih škola gotovo i ne pohađaju nastavu zbog lažnih dojava o bombama.

„Moguće je da se iza ovih dojava kriju pojedinci, s vjerovatno poremećenim mentalnim stanjem, koji traže pažnju ili imaju neku potrebu da izazivaju strah i paniku u društvu. Ovakve osobe često uživaju u stvaranju haosa i same destabilizacije. Možda u nekim slučajevima dojave o bombama mogu biti rezultat društvenog nezadovoljstva ili protesta. Jednostavno, ovo može uključivati mlade ljude koji su nezadovoljni obrazovnim sistemom, školskim okruženjem ili nekim drugim širim društvenim okolnostima. Inače, razvoj tehnologije olakšao je anonimno slanje ovih lažnih dojava, da tako kažemo, i daj Bože da budu samo lažne. To može biti i putem nekih aplikacija i telefona ili preko društvenih mreža. Ovi alati ustvari omogućavaju počiniteljima da izbjegnu identifikaciju, čineći ovakve incidente učestalijim. U nekim slučajevima grupe ili pojedinci mogu testirati reakciju sigurnosnih službi ili obrazovnih institucija na prijetnje, kako bi utvrdili koliko su efikasni protokoli za evakuaciju kao i odgovori na ove krizne situacije. Recimo, nakon jedne dojave koja privuče pažnju medija i javnosti moguće je da drugi počnu isto oponašati takve prijetnje iz zabave ili, kako bi rekao, zbog osjećaja moći koji to ustvari i donosi.“

 Ako osobe koje daju lažne dojave nisu adekvatno sankcionisane, to može ohrabriti druge koji do sada nisu to čini da učine isto, jer ih isto sljeduje, dodaje Salkić.

„Nizak rizik od otkrivanja može potaknuti sve ove aktivnosti. Ove faktore koje sam naveo važno je razmotriti prilikom donošenja odluka o prevenciji i edukaciji, jačanju sigurnosnih mjera u školama itd. Protokoli koji se nalaze u školama nisu adekvatni. Unutar organizacije škole možda bi trebalo poraditi na tome da se napravi neka organizacijska šema prilikom prevencije, npr. da u svakom odjeljenju postoji jedno dijete koje je član nekog aktiva u borbi protiv cyber bullyinga i ovakvih stvari, tako da to dijete ili više njih ima dužnost prijaviti ukoliko neko priča o tome i da se kroz razgovor toj djeci kaže koje su kazne za takva djela. Možda, evo važnije da kažem, šta uraditi ako se dese ovakve stvari u nekoliko koraka, šta mogu poduzeti kako bi se nosili sa sve učestalijim dojavama o bombama u KS. To je povećanje sigurnosnih protokola. Svaka škola bi trebala razviti i redovno vježbati planove za evakuaciju i krizne protokole. Učenici i nastavno osoblje trebaju biti upoznati s tim kako reagovati u slučaju dojava da bi se izbjegla panika. Vjerujem da ovim učestalim pozivima trenutno u Sarajevskom kantonu ljudi jednostavno, a posebno roditelji, imaju reakciju da ne šalju djecu u školu. Policija i neke druge sigurnosne službe trebaju brzo odgovoriti na ovakvu prijavu, ali uz pažljiv balans između preduzimanja sigurnosnih mjera i održavanja normalnog obrazovnog procesa. Brzo reagovanje može smanjiti stres koji svi koji su pogođeni ovim osjećaju, kao i osjećaj nesigurnosti. Škole i nadležne institucije trebaju možda razmotriti uvođenje sistema koji može pratiti i filtrirati lažne dojave putem maila ili nekog drugog kanala komunikacije. Mogu se koristiti moderni alati za cyber forenziku koju ja koristim prilikom forenzike nekih događaja, kako bi se ustvari otkrili izvori lažnih dojava.“

 Mogu navesti primjer protekla tri-četiri dana ko je registrovao novi mail i na kojoj adresi. Na Googlu mogu se naći neke osobe koje su se registrovale samo zbog dojave o bombi, tvrdi Salkić.

„Učenici i roditelji trebaju biti educirani o ozbiljnosti lažnih prijetnji i posljedica koje takvi postupci mogu imati. Također, jako je važno podići svijest o zakonitim posljedicama slanja lažnih prijetnji. Kazneni zakon za lažne dojave treba se strogo  primjenjivati. Potrebno je osigurati da osobe koje stoje iza ovih prijetnji budu identifikovane i pravno sankcionisane. Ovakve mjere mogu djelovati kao odvraćanje od budućih prijetnji. Također, lažne dojave o bombama mogu izazvati stres i traume, posebno među učenicima. Važno je osigurati psihološku pomoć onima koji imaju osjećaj nesigurnosti ili su pod stresom zbog učestalijih prijetnji u Kantonu Sarajevo. Također, jako je važna saradnja s IT stručnajcima u ovim slučajevama prijetnji preko interneta. Saradnja sa cyber sigurnošću može pomoći u identifikaciji osoba koje stoje iza dojava, praćenju IP adresa i lokacija te blokiranju određenih kanala koji se koriste za ove prijetnje. Mediji mogu igrati veliku ulogu u ovome također. Umjesto širenja panike, mediji bi morali izvještavati smireno, pomažući ljudima da razumiju situaciju i mjere koje se poduzimaju.“