Djeca mjesecima skrivena po podrumima u gradovima na prvoj liniji fronta
Ukrajinski volonteri koji su evakuirali civile s prve linije fronta s Rusijom kažu da su neki roditelji skrivali svoju djecu u podrumima kako ih ne bi odveli. Dok su roditelji navodili različite razloge, većina volontera pripisala je fenomen kombinaciji siromaštva i psihičkog stanja porodica koje su mjesecima živjele pod granatiranjem.
Početkom marta, ukrajinska vlada dala je lokalnim vlastima u istočnom gradu Bahmutu, mjestu jedne od najdužih i najkrvavijih bitaka ruskog rata, dopuštenje za prisilnu evakuaciju djece.
Trenutačno to uključuje samo naselja koja su pod rizikom da dođu pod rusku okupaciju, a za koja je vlada navela da su ograničena na Bahmut. Nema zakonskih ovlasti za područja koja su jednako izložena duž ukrajinske linije fronta od 900 km, kao što je Avdiivka, grad južno od Bahmuta. Sasha, medicinar volonter u Bahmutu, opisala je kako su je drugi civili obavještavali gdje su djeca skrivena.
"Znali smo da je jedno dijete na ovom mjestu pa smo došli i saznali da bila van podruma od septembra", rekla je Sasha, koja je podijelila video podrumskog labirinta u kojem je dijete živjelo. Dječje ruke bile su sive od nedostatka sunčeve svjetlosti. Majka je rekla da se bojala izaći van, te da nije imala kamo otići – zabrinutost su izrazili i volonteri, koji su rekli da je potrebno više raditi na izgradnji programa evakuacije za civile.
Civili u Bahmutu su pod paljbom su od početka rata, ali je intenzitet dramatično porastao posljednjih mjeseci. Ukrajinske vlasti kažu da je 4000 civila još uvijek u gradu, nije jasno koliko je među njima djece. Hiljade dobrovoljaca sudjelovalo je u evakuaciji civila s područja ratišta od početka rata. Iako mnogi roditelji dobrovoljno odlaze prije nego što ih stignu linije fronta, a drugi bježe ubrzo nakon toga, još uvijek hiljade djece žive u područjima borbenih zona.
Ignatius Ivlev-Yorke, (27), od maja gotovo svakodnevno evakuira ljude u istočnoj ukrajinskoj regiji Donbas. Njegov tim povezuje se s drugim skupinama kako bi osigurao da se oni koji odlaze ponovno smjeste. Videosnimke koje objavljuje na svom Instagram računu zorno prikazuju kakav je život civila na prvim linijama fronta, ali i kako teče sam proces evakuacije.
On opisuje ozbiljne probleme mentalnog zdravlja s kojima se suočavaju mnogi ljudi koji žive u podrumima na prvim linijama fronta. Često provedu mjesece zajedno bez struje, vode, plina ili svježeg zraka, dok iznad njih bjesne bitke. Tokom posjete Soledaru, gradu istočno od Bahmuta iz kojeg su se ukrajinske snage povukle u januaru, jedva je nagovorio jednu ženu da se evakuira s djetetom. Dok su odlazili, neki od onih koji su ostali u podrumu psovali su je i spalili njezine stvari.
Ivlev-Yorke je rekao da je njegovo iskustvo u drugom podrumu na suprotnoj strani ceste u Soledaru bilo "potpuno drugačije", što je pripisao tome što je svaki podrum postao vlastita "tijesno povezana zajednica".
Rekao je da su ljudi navodili mnogo razloga zašto ne odlaze, od toga da imaju starijeg rođaka koji ne može hodati, ili psa od kojeg se ne žele odvojiti, do toga da ne vjeruju da će im on moći osigurati smještaj. Mnogi od onih na koje je naišao već su jednom bježali. Ljudi koji nerado odlaze često su vrlo siromašni, imaju malo povjerenja u državu i "nisu baš sigurni", dodao je.
“Osjećaju se kao da ih država ne primjećuje”, rekao je. Ukrajinska vlada nudi evakuiranim osobama 2000 UAH (otprilike 50 dolara) mjesečno i hostele u kojima bi živjeli.
“Ukrajina nije baš bogata zemlja. To nije socijalna država. Pa kad neko dođe i kaže 'sve će biti u redu, samo uđi u auto i imat ćeš budućnost, odvest ćemo te u inozemstvo, dat ćemo ti kuću i dati ti odjeću'. Dat ću ti kompjuter’, misle: ‘Pa ne, to je sranje. Zašto bi iko to učinio? Zašto bi ikoga bilo briga za mene, nikoga nikada nije bilo briga'."
federalna.ba/The Guardian