Rimska 'kaldrma': Lijepa ili nepraktična?
Stranci tu strast teško mogu razumjeti. I dok ih poneki biciklisti, roditelji s dječjim kolicima i dame s potpeticama ponekad proklinju, većina Rimljana strastveno pripovijeda o ljepoti ulica popločenih sampietrinima - tamnim, oblim kamenim kockama.
Pandemija koronavirusa nije zaustavila neprestanu obnovu rimskih kamenih ulica, baš suprotno. Na ulicama je manje ljudi zbog mjera ograničenja, a to radnicima olakšava posao.
Netom prije Uskrsa novi sampietrini su položeni oko Panteona, a isto je početkom godine učinjeno pred Koloseumom. Prošle godine u potpunosti je obnovljen kameni pločnik na Piazzi Veneziji, jednom od najljepših i najprometnijih rimskih trgova.
I dok će neki na društvenim mrežama komentirati da je to "bacanje novca", većina ih se ipak neće odreći svojih povijesnih ulica.
"Ulice i trgovi od kamena moraju se obnavljati svakih nekoliko godina. To je ispravno jer inače postanu neravni", kazao je vlasnik bara u četvrti Monti, u starom i popularnom dijelu Rima.
Rasprava o sampeitrinima uključuje i sigurnost. Na kiši kamene ulice postanu vrlo skliske, kažu kritičari.
Prije više od 15 godina tadašnji gradonačelnik Walter Veltroni odlučio je asfaltirati najveće gradske prometnice. Ali su vrijeme, nebriga i kronično prazna rimska blagajna nagrizle i njih. Neke rupe u asfaltu veće su i dublje od onih na kamenim ulicama i prava su zamka automobilima i skuterima.
Današnja gradonačelnica Virginia Raggi predstavila je prije dvije godine 'master plan' za sampietrine koji, tipično talijanski, uključuje kompromis.
To znači, na primjer, da uklonjenim kockama iz jednog dijela Rima moraju biti popločeni neki drugi dijelovi, poput pješačkih zona. Stručnjaci kažu da pločnik od prirodnog kamenja proljepšava gradski pejzaž i stvara posebnu atmosferu.
Njihova trajnost općenito ovisi o količini prometa i o tome koliko im je ojačana osnova. Uostalom, ni asfalt ne traje vječno.
U pitanje između ljepote ili upotrebljivosti u Rimu se upliće još jedan važan faktor - povijest.
Sampietrini su navodno prvi put položeni na Trgu svetog Petra u 16. stoljeću. Tako su i dobili ime. A pošto su pape htjele putovati komotnije, s vremenom je sve više puteva dobilo sloj od vulkanskog kamenja iz rimske okolice.
Ali popločenje rimskih ulica još je starije i seže duboko u povijest, u vrijeme kad su drevni Rimljani velikim prirodnim kamenjem izgradili Apijevu cestu.
Što samo znači da bez obzira koja godina bila, jedan će zvuk uvijek odzvanjati talijanskom prijestolnicom - klopot sampietrina.
federalna.ba/Hina