Gljiva: Ja sam napravio pjesmu koja diže moral – postala je paradigma odbrane grada Sarajeva

Gost emisije Federalnog radija “Razgovor s povodom” bio je bosanskohercegovački pjevač Nazif Gljiva. Neposredan povod je jedna neprijatna odluka dijela menadžmenta BHRT-a da se jednoj muzičkoj urednici uskrati pravo na izbor pjesama u emisiji koju uređuje. Riječ je o pjesmi čiji ste autor upravo Gljiva.

Neistina i mržnja nemaju mjesto u javnom servisu, pogotovo u programu RTVFBiH, ali ima ljubav i istina. Urednički sud je da je ovo pjesma istine i ljubavi. Kakav je autorski?

„Moj sud je da je to pjesma nastala u trenutku kada braniš goli život, život malih beba, starih ljudi, koji su nemoćni, svih koji su opkoljeni u Sarajevu bili u to vrijeme, za vrijeme agresije. To je bio zatvor u Evropi kakav nije nikada bio u historiji i najduža opsada poslije Troje je Sarajevo“.

U pitanju je jedna čista pjesma, koja nema niti jednu riječ ni mrzilačku ni osvetničku, niti koga proziva po imenu ili etnicitetu, rasi, boji kože – ni po čemu.

„Osjećam se tužno i nesretno i ne mogu da vjerujem da poslije toliko godina ljudi nisu izvukli pouke. Ako sada urednik, recimo, ima 38 godina, imao je u ratu šest, on nema pojma šta se u ratu dešavalo, a učili su ga pogrešno. Završio je školu normalno i dobar je stučnjak u svom poslu, možda je i talentiran i nadaren, ali, znate, možda politika može da te dovede na jedno takvo odgovorno mjesto gdje možeš da napraviš takav problem sa svojim stavom, da nasjedneš. Jer njega su, po mom mišljenju, natjerali neki bivši uposlenici koji su dobili otkaz pa su napisali, kada su čuli emisiju i pjesmu i stavili na društvene mreže, i napisali da su oni izdali srpski narod. I čovjek je vjerovatno pod tim pritiskom tako reagovao. Ja kažem možda - jer želim da vjerujem da je mlad čovjek pozitivan u svakom smislu. Ja sam umjetnik i uvijek dajem šansu svima da se volimo, da pravimo ljubav, drugarstvo i da pravimo pozitivne pomake, a to je tolerancija“.

2024. je godina, a nose se strašnja obilježja svugdje, presuđenih ratnih zločinaca i u ratu 90-ih i u Drugom svjetskom ratu. Ta jedna pomama fašizma u cijelom svijetu, nažalost i u Evropi, desnica jača. Bosna i Hercegovina je država, ima dva entiteta. ima distrikt. Zna se ko je šta radio, imaju sudovi. Međutim, sva boračka udruženja imaju svoja imena koja su im važna. Niko ne brani u programu RTRS-a emisije posvećene njihovim boračkim udruženjima. Ne znam zašto bi jedna pjesma koja se obraćala građanima Sarajeva i vojnicima jer je bio rat, zašto bi smetala danas 30 godina nakon rata?

„Ja sam pjesmu napisao prvih dana juna i snimio je ovdje. Meni često govore da sam najbolji bosanski hitmejker, ali ja kažem ne - ja sam najbolji balkanski. A pod Balkan se zna koje se pjesme podrazumijevaju. Ja sam napravio pjesmu koja daje moral, koja će nositi stanovništvo i borce, davati nadu. Pjesma se ne može u tom ratnom periodu nazvati hitom, ali ljudi su tu pjesmu voljeli i izašla je kao neka paradigma odbrane grada Srajeva“.

Na jednom okruglom stolu se govorilo kako riječ može biti ubojita, a isto tako može biti i ljekovita i spasonosna. I lideri sve te četiri kulturne nacionalne organizacije su istakli da su oni predstavnici bosanskohercegovačke kulture i da se drže zajedno. Želim to da istaknem jer ste Vi umjetnik, dolazite iz tog svijeta, ali politika ne da. Umjetnik ste i imate kontakte širom Balkana. Naša djeca odu u drugu državu na talent show pa ih kritikuju.

„Meni je mali Balkan, a kamoli Bosna i Hercegovina, kamoli entitet. Dakle, moraju doći na vlast političari koji su razumni. Moraju biti široki i mi se moramo spojiti, cestovno, sa svih strana, umjetnošću, svime. Moramo spojiti Balkan pa Evropu. Da bi se spojio Blakan, moraju otići akteri, političari zvani ljudožderi koji misle samo na sebe. Umjetnik ne može dijeliti ništa, umjetniku je čast da pjeva u svim mjestima bivše Jugoslavije, umjetniku je čast da ode u sve zemlje Evrope gdje ima naših ljudi i da se tamo osjeća kao da je u raju, kao da je u džennetu, jer ga ljudi vole i poštuju. Tamo vani su ljudi operisani od ovih nekih stvari. I ovdje je divna publika, najbolja publika kada se prave fešte. Međutim, te društvene mreže i te neke pojave sa strane nekih političara odvode do toga da su ljudi zbunjeni“.

Imate ogromno estradno iskustvo, taj život nije lagan, prepun je skandala, napada, smicalica - kako se danas osjećate i šta mislite kako će se ovo završiti, kako želite da se ovo završiti?

“Ovo će se završiti onako kako umjetnici žele jer 90 posto njih se računa da su normalni i da su dobri, da šire ljubav i da se bez ljubavi ne može napraviti ni pjesma, ni dobra slika, ni dobar teatarski komad, ni filmski. Ljubav je početak i kraj života, sve će se završiti u ljubavi. Zato što prije ljudi pružimo ruku jedni drugima i budimo pošteni, mora se napraviti priprema da uradimo te velike zahvate - autoputevi i željeznica, da se moderniziramo i da idemo dalje - i da pišemo pjesme ko umije. Umjetnike su namjerno sklonili da ih ne bi umjetnici podsjećali na njihove gluposti. Evo, ja ne kažem ni za jednog političara da je, recimo, lopov, ali kažem da radi gluposti”.

Uz prava idu i odgovornosti - tako je i uz uredničko pravo da se biraju sadržaji emisije koju uređujete i odgovornost prema tim sadržajima. Živjela umjetnost, živjela ljubav, živjeli umjetnici!, poruka je na kraju emisije, uz podsjećanje na misao - ako želiš znati gdje je pakao, pitaj umjetnika, a ako nema umjetnika, već si u paklu – i nadu da je ovo bio samo jedan incident nastao iz neznanja te da će umjetnost i ljubav pobijediti.