Ramazanske arabeske: Hikaja o ocu i sinu

“Ramazanske arabeske” oslikala Aida Hadžiabdić

"Neki čovjek i njegov sin hodaše šumom. Odjednom, dječak je zapeo za nešto i osjećajući bol kriknu: "Ahhh!" Iznenada, čū glas koji dolaziše s planine: "Ahhh!" Znatiželja ga obuze pa upita: "Ko si ti?" Ali, odgovor koji dobì bijaše: "Ko si ti?" Ovo ga naljuti, pa ponovno povika: "Kukavico!" Glas odgovori: "Kukavico!" Dječak pogleda oca i upita ga: "Oče, šta se ovo dešava?" "Sine", reče otac, "obrati pažnju!" Tada otac viknu: "Divim ti se!" Glas odgovori: "Divim ti se!" Otac ponovo uzviknu: "Predivan si!" Glas reče: "Predivan si!" Dječak stajaše iznenađen ali još uvijek ne shvatajući šta se dešava. Otac mu objasni: "Ljudi ovo zovu 'eho'. Ali, to je ustvari život. Život ti uvijek vraća ono što ti daješ. Život je ogledalo tvojih djela. Želiš li više ljubavi, daruj više ljubavi. Želiš li više dobra, podari više dobra. Želiš li razumijevanje i poštivanje, tada poštuj druge. Ako želiš da ljudi budu strpljivi s tobom, tada i ti budi strpljiv s ljudima. Ovo pravilo odnosi se na svaki dio tvoga života. Život ti uvijek vraća ono što daješ. Tok tvoga života nije slučajnost, on je ogledalo tvojih djela."

Allahov Vjeronavjestitelj, alejhisselam, rekao je: "Čovjek se ne ogrebe, niti mu noge posrnu, niti mu tijelo zadesi drhat, do usljed grijehâ; a ono što Allah prašta, veće je od toga..."