Rak u vrijeme rata: Kijevski onkolozi daju utočište i nadu

Vodeća ukrajinska bolnica za rak nastavila je raditi unatoč gubitku liječnika zbog borbe, pacijentima koji nemaju domove u koje se mogu vratiti i vitalnim lijekovima kojih ponestaje.

Serhiy, koji dolazi iz Mariupola, podvrgnut je operaciji raka pluća 22. veljače. Dva dana kasnije bio je na odjelu za oporavak kada su ga probudili zvuci rata. “Mislio sam da je požarni alarm,” rekao je. “Bio je dvostruki šok saznati što se dogodilo od medicinske sestre. Ne samo da je Rusija izvršila invaziju na moju zemlju, već sam se jedva mogao kretati nakon operacije i morali smo doći do skloništa za bombe.”

Serhiy je bio među 450 pacijenata koji su bili na liječenju u Nacionalnom institutu za rak u Kijevu kada je Rusija izvršila invaziju 24. veljače; Od toga 40 bila su djeca koja su se oporavljala nakon operacije, kemoterapije ili transplantacije koštane srži.

Život se tog dana svima u Ukrajini nepovratno promijenio, ali onkolozi instituta znali su da još imaju posla. Uskoro su morali djelovati ne samo kao vodeći centar u zemlji za pacijente kojima je bilo potrebno spašavanje života od raka, već i kao utočište od ubilačkog puta ruske vojske. Za one poput Sergeja koji se nisu mogli vratiti svojim domovima ili gradovima – Mariupolj, Herson i gradovi u blizini Kijeva bili su ili bombardirani ili okupirani – institut je bio jedino mjesto gdje su mogli ostati.

Serhiy i njegova supruga ostali su u Institutu do 20. travnja prije nego što su krenuli u zapadnu Ukrajinu na nastavak liječenja raka. "Nisam sam u ovoj situaciji", rekao je telefonom. "Postoje tisuće pacijenata oboljelih od raka iz Mariupolja i drugih gradova koje je sada okupirala Rusija, koji su ostali bez krova nad glavom, bez posla, bez novca, a povrh svega, još uvijek moramo nastaviti liječenje."

Osnovan 1920. godine, Nacionalni institut za rak jedna je od najstarijih i najcjenjenijih medicinskih ustanova u Ukrajini. Vanjski dio njegovih glavnih zgrada, koje datiraju iz 1960-ih i 70-ih godina, krasi ogroman mozaik iz sovjetskog doba.

Prije invazije, ovdašnji liječnici koji su imali pristup operacijskim sobama bez premca u Ukrajini, godišnje su liječili više od 25.000 pacijenata s rakom i izvodili 8.000 operacija.

“Prvi dani invazije donijeli su neizvjesnost i iznenadni zastoj u uobičajenom načinu na koji smo radili”, kaže Andriy Beznosenko, glavni liječnik instituta i specijalist za kolorektalni karcinom. “Četvrtina naših zaposlenika nije mogla doći na posao ili je zatečena preseljenjem obitelji na zapad Ukrajine.”

Nekoliko liječnika je također regrutirano ili se dobrovoljno prijavilo u borbu na prve crte bojišnice. Improvizirani kreveti brzo su ispunili hodnike smještene duboko unutar zgrade kako bi zaštitili pacijente od raketnih udara. Kako je prostora ponestalo, prijem novih pacijenata postao je težak.

Do drugog tjedna, kaže Beznosenko, liječnici i pacijenti počeli su se prilagođavati. Gdje je bilo moguće, djeca su evakuirana u Poljsku, a odrasli pacijenti s istoka premješteni su u medicinske ustanove na zapadu zemlje.

Ali gotovo dva mjeseca nakon rata, 85% osoblja je nastavilo raditi u Kijevu. Mnogi su se i sami uselili u prostore Instituta. "Zapravo je bilo vrlo zgodno", kaže Beznosenko. “Bavite se medicinom, održavate online konferencije s liječnicima iz drugih zemalja, analizirate profesionalnu situaciju u onkologiji i, kao rezultat, manje ste ometeni, nervozni ili u žurbi.”

Volonteri Instituta također su uspostavili telefonsku liniju koja radi 24 sata dnevno i sedam dana u tjednu koja nudi psihološku pomoć oboljelima od raka koji su suočeni s dodatnom traumom suočavanja s ozbiljnim zdravstvenim problemima tijekom rata. Samo terapija zračenjem nije u potpunosti nastavila s radom.

Nebrojeni ukrajinski bolesnici od raka su, zajedno s 5 milijuna ljudi koji su pobjegli iz zemlje, završili u Poljskoj, Njemačkoj, baltičkim državama i drugdje tražeći liječenje. Međutim, mnogi su pobjegli, a da prethodno nisu uspjeli dobiti svoju medicinsku dokumentaciju. Unatoč okolnostima, institut je mnogima uspio isporučiti digitalizirane kopije zapisa, a ponekad čak i pružiti konzultacije na daljinu. Beznosenko procjenjuje da je između 15% i 20% ukrajinskih pacijenata s rakom moralo prekinuti liječenje zbog ruske invazije.

U međuvremenu, liječnici iz ukrajinske dijaspore diljem svijeta organiziraju se za slanje materijala u institut. Više od 2000 boca Keitrudea, jednog od najskupljih lijekova protiv raka na svijetu – jedna doza košta više od 5000 dolara (4000 funti) za davanje – nedavno je besplatno dobiveno donacijom.

Ali kliničari iz Kijeva kažu da su predani više od dijagnosticiranja i liječenja raka. Obraćali su se najvišim američkim centrima za rak tražeći od njih da prime i obuče ukrajinske onkologe koji su pobjegli od rata, od kojih su većina žene, budući da većini muškaraca nije dopušteno napustiti zemlju. Birokracija američkog medicinskog i pravnog sustava učinila je to velikim izazovom, ali Beznosenko kaže da su i dalje odlučni.

Njegov tim također dokumentira svoja iskustva i lekcije koje su naučili o liječenju raka u ratu za buduću istraživačku korist međunarodne medicinske zajednice. "Imamo obvezu to učiniti", kaže on. “Neka to nikome od njih nikad ne zatreba, ali bolje je da su barem svjesni što smo uspjeli napraviti. Nismo imali pristup lekcijama koje su naučili liječnici u Siriji ili Afganistanu.”

Situacija je i dalje teška za oboljele od raka u istočnoj Ukrajini. Dva onkološka centra, jedan u Harkovu i jedan u Mariupolju, potpuno su uništena ruskim raketnim napadima i morali su prekinuti s radom, rekao je Beznosenko. Niti ruska vojska pruža humanitarne koridore iz okupiranih područja bolesnicima od raka kojima je potrebno liječenje, rekao je. Onkološke jedinice u Černihivu, Sumyju i Mykolaivu više puta su bile pogođene raketnim napadima, ali i dalje primaju pacijente.

Čak i u mirnodopskim uvjetima, onkolozi se svakodnevno bore s nemilosrdnom i nepredvidivom bolešću. U tom su smislu ti liječnici već bili prekaljeni u borbi. Uz pomoć svjetske medicinske zajednice, osjećaju se spremnima za duge staze. Ukrajinci će, rekao je Beznosenko, "pamtiti pomoć koju smo dobili u ovom strašnom vremenu stoljećima koja dolaze".

federalna.ba/The Guardian