Radio-dokument: Silvije Strahimir Kranjčević – Pisma Eli, treći dio

Iz bolnice u Beču, zima 1907.godine

„Mili moj i jedini Zlati, jutros sam primio kartu od Joška, Josipa Milakovića, koja mi je natjerala suze na oči. Piše mi da je bio u tebe i Višnjice, da ste zdravi, da ti podnosiš hoćeš-nećeš svoju sudbinu; da ti se često otme uzdah. Oh, moj Zlati! A i tvoje pismo od nedjelje, sve to među redovima potvrđuje, gdje sanjaš kako ćeš reći Viši – hajd'mo na kolodvor. Moj mili dudiću! Gorka je to sudbina varati svoje čemerne časove slatkim uzdasima. I tako ti nijesi ni najmanje junački dudić koji je meni prigovorio da što plačem kad mi suze ionako pomoći neće. Ti si isto tako jedna mala kukavica kao i ja što sam. A, zato ću te još jednom cjelovom više poljubiti kada se jednom akobogda sastanemo. Tako ti je moj Zlati! Grli te tvoj Silvije!“

**

Silvije Strahimir Kranjčević /Senj, 1865. – Sarajevo, 1908./

Silvije Strahimir Kranjčević jedan je od značajnijih pjesnika iz perioda realizma u književnosti. Rođen je 1865.godine u Senju /Hrvatska/, gdje je završio Pučku školu, te osam razreda gimnazije. Zbog svog karaktera buntovnika nikad nije uspio maturirati i zbog toga je 1883.godine, proveo dva mjeseca u Sjemeništu, u Senju. A, nakon toga još 6 mjeseci u Rimu, u obrazovnoj ustanovi Collegium Germanico-Hungaricum. Uz pomoć biskupa Strossmayera uspio se razriješiti svećeničkog statusa. Takođe, uz intervenciju biskupa, upisao je školu za učitelje. Po povratku iz Rima, živio je u Zagrebu, družio se a književnicima pravaških političkih orijentacija. Već tada priprema svoju prvu zbirku poezija „Bugarkinje“ koja je i objavljena 1885.godine. Kako u svom rodnom Senju nije uspio dobiti zaposlenje kao učitelj, 1886.godine odlazi u Bosnu. Naredne tri godine radi kao učitelj u Sarajevu, Mostaru i Livnu. U Sarajevo je došao na nagovor Koste Hermana, koji je u to vrijeme bio povjerenik za kulturu austrijskih vlasti. Silvije S.Kranjčević je bio glavni urednik lista „Nada“ koji je pokrenuo K.Herman. Iako je prvobitna uloga lista „Nada“ bila isticanje i podržavanje režima austrijske vlasti, S.S.Kranjčević je napravio jedan od kvalitetnijih časopisa. „Nada“ je izlazila devet godina i Kranjčević je svih tih godina bio njen glavni urednik. Nakon što je list ugašen, S.S.Kranjčević je 1904.godine imenovan za direktora Trgovačke škole u Sarajevu. Teško obolio, morao je otići na liječenje u Beč. No, neuspješno. Umro je 29.oktobra 1908.godine, u Sarajevu. Za života objavljene su mu, osim „Bugarkinja“, i zbirke „Izabrane pjesme“ i „Trzaji“. Posthumno je objavljena zbirka „Pjesme“, 1909.godine.

**

„Za vrijeme liječenja u Beču, S.S.Kranjčević svakodnevno je pisao pisma svojoj supruzi Eli, koja je živjela u Sarajevu sa dvogodišnjom kžeri Višnjom. Pisma se doimaju kao neka vrsta dnevnika, pa čak i romana. U tim pismimima preplitali su se stravični bolovi, žudnja za suprugom i kćerkom, prožeta su dubokom ljubavlju i istinskom predanošću. A, iznad svega, bez obzira na bol i patnje, izdizala se nepokolebljiva želja za životom. Čak i onda kad mu je ponestajalo snage u borbi s bolešću, želja za životom se nije gasila. Svi ti elementi koji su se preplitali u pismima S.S.Kranjčevića upućena supruzi Eli u Sarajevo, potakli su nas da im posvetimo posebnu pažnju. I još nešto – da bi nam bilo jače prisutno prisustvo S.S.Kranjčevića prvu epizodu smo posvetili njegovom liku i djelu, za što smo koristili njegove autobiografske zabilješke „Pabirci života“, zatim zapise o njemu pjesnika Dragutina Tadijanovića autora trotomnog kritičkog izdanja Kranjčevićeva djela; Josipa Milakovića, hrvatskog pjesnika koji je najveći dio svog života proveo u Sarajevu. Uz to, u istoriju je ukomponirana i velika Kranjčevićeva pjesma „Misao svijeta“ i prva njegova objavljena pjesma „Zavjet“ , koju je naglas u redakciji hrvatske „Vile“1883.godine, kada je Kranjčeviću bilo tek 18 godina, pročitao jedan od urednika lista Eugen Kumičić.“ – Vojislav Vujanović

**

Vojislav Vujanović /Bosanska Gradiška, 1937. - 11. januar 2018.)

Pozorišni, književni i likovni kritičar Vojislav Vujanović školovao se u Banja Luci, Zagrebu, Beogradu i Sarajevu. Na sarajevskom Filozofskom fakultetu završio je studij Orijentalne filologije. Dugi niz godina V.Vujanović bio je novinar lista „Oslobođenje“, „Večernjih novina“, te u programima Radija Sarajevo, Radija BiH i Radija Federacije BiH.  Bio je član redakcije studentskog lista "Naši dani", časopisa "Pozorište", časopisa Trećeg programa Radio Sarajeva i časopisa "Stećak".

Poeziju je pisao od rane mladosti, ali njegovo glavno opredjeljenje bilo je pisanje pozorišne, likovne i književne kritike. Studije, eseje i kritike objavljivao je u svim značajnijim listovima i časopisima u BiH i bivšoj Jugoslaviji.

Pored brojnih knjiga iz književnosti i likovne umjetnosti, V.Vujanović objavio je više monografija iz oblasti teatarske umjetnosti. Takođe, V.Vujanović je bio član Društva pisaca BiH, član Hrvatskog društva za znanost i umjetnost, član Upravnog odbora Srpskog humanitarnog udruženja „Dobrotvor“; aktivni član i predsjednik Likovne komisije u SKPD „Prosvjeta“ Sarajevo i član Upravnog odbora Međunarodnog foruma Bosna. V.Vujanović je pisao i za list FondekoSvijet.

Vojislav Vujanović umro je 11.januara 2018.godine.

**

Narator – Tarik Helić

Glumci – Vladimir Jokanović i Miodrag Trifunov

Za radio adaptirao – Vojislav Vujanović

Tonska realizacija – Mirsad Tukić

Produkcija – Dokumentarno-dramski program Radija Federacije BiH

Foto – sskranjcevic.hr