Radio-dokument: Maja Hribar Ožegović – Kazališno-ljubavna pisma Antona Čehova i Olge Knipper – drugi dio 

Anton Pavlovič Čehov /Tanganrog, 1860. – Badenweiler, Njemačka, 1904./

U porodici trgovca Pavela Jegoroviča i Jevgenije Jakovlevne Morozove, Anton je bio treće od šestero djece. Za vrijeme školovanja često posjećuje teatar, piše, objavljuje tekstove i uređuje školske novine. Nakon očevog bankrota, porodica se preseljava u Moskvu, ali Anton ostaje u rodnom Tanganrogu. U to vrijeme Čehov piše svoju prvu dramu Bez oca, koja nije pronađena do danas. Nakon završene srednje škole Anton P. Čehov odlazi u Moskvu i na Moskovskom sveučilištu upisuje studij medicine. Tokom studija objavljuje tekstove u studentskim časopisima, bira i pseudonim Antoša Čehonte. Pod tim pseudonimom objavljuje u časopisima „Peterburgajska gazeta“, „Nova vremja“, „Oskolki“ i „Ruskaja mysl“. Iako je studirao medicinu i bio kotarski ljekar zbog nedovršenog diplomskog rada A.P.Čehov nije stekao ljekarsku titulu. Svoju ljekarsku praksu započeo je u Čikinu. Ubrzo potom objavljuje zbirku priča „Melpomenine priče“ /1884./. Krajem te godine pojavljuju se i prvi simptomi tuberkuloze.  Godinu dana kasnije Čehov putuje u Sankt-Peterburg, gdje upoznaje izdavača Alekseya Suvorina i slikara Isaca Levitana s kojima postaje blizak prijatelj, te ubrzo počinje pisati i objavljivati tekstove u Suvorinovim novinama „Novo vrijeme“. Od aprila do oktobra 1890.godine Čehov putuje kroz Sibir, sve  do otoka Sahalina gdje kao ljekar istražuje život u kažnjeničkim logorima, a nakon toga plovi još Tihim i Indijskim okeanom. Putovanja su u Čehovljevom životu bila konstanta, pa tako već naredne godine obilazi zapadnu Europu, a iste godine izlaze mu priče „Dvoboj“ i „Žena sa sela“. U mjestu Melihovo, u Serpuhovskom okrugu kupuje imanje na kojem živi sa porodicom.

U godinama 1892./1893. izbija epidemija kolere, a Čehov kao jedan od vodećih ljudi u pokrajinskoj sanitarnoj komisiji, besplatno liječi najsiromašnije i bori se protiv gladi. Objavljuje jedanaest priča uključujući i priče  „Moja žena“, „Skakavac“, te jednočinku „Jubilej“.

U to vrijeme piše knjigu „Otok Sahalin“, a objavljeni su mu i tekstovi „Anonimna priča“ i „Veliki Volođa i mali Volođa“.  Zdravstveno stanje  mu se pogoršava i A.P.Čehov putuje u Italiju i Pariz. Obajvljuje djela „Student“, „Učitelj književnosti“, „Crni redovnik“ ...

Konstantin Sergejevič Stanislavski i Vladimir Nemirovič Dančenko 1897.godine osnivaju kasnije čuveni Moskovski hudužestveni teatar. Taj teatar imao je veliki utjecaj na stvaranje i pisanje A.P.Čehova. U vrijeme očeve smrti, Anton je u bolnici zbog prvog akutnog napadaja plućne tuberkuloze. Potom odlazi na liječenje u Francusku. Tih godina objavljene su njegove najznačajnije drame „Ujak Vanja“, „Tri sestre“ „Ivanov“ i „Galeb“, te drame jednočinke i priče „Seljaci“, „Kod kuće“ i „Divljak“. U maju 1898.godine A.P.Čehov vraća se iz inostranstva i neko vrijeme živi na Jalti, gdje mu zdravstveno stanje ponovo pogoršava. Odlučuje se na prodaju svih autorskih na svoj rad i posvećuje se uređenju svojih sabranih djela. No, intenzivno nastavlja pisati i objavljivati. U maju 1901.godine sklapa brak sa glumicom Moskovskog hudožestvenog teatra Olgom Leonardovnom Knipper, koja je igrala lik Maše u prvom izvođenju njegove drame „Tri sestre“.

Naredne, 1902.godine A.P.Čehov objavljuje djelo „Biskup“, a Sabrana djela objavljena su u jedanaest tomova. Godinu kasnije objavljuje i svoju posljednju priču „Zaručena“, dok drugo izdanje Sabranih djela sadrži šesnaest tomova. Svoj posljednji dramski tekst „Višnjik“ A.P.Čehov napisao je 1903.godine. Te godine često prisustvuje probama u MHAT-u. Kako mu se zdravstveno stanje pogoršalo, sa suprugom Olgom odlazi na liječenje u Njemačku. U gradu Badenweileru umire 15.jula 1904.godine. Sahranjen je sedam dana kasnije na groblju Novo-deviči u Moskvi.

Olga Leonardovna Knipper Čehova /Glazov, 1868. – Moskva 1959./

Čehovljeva supruga Olga Leonardova bila je glumica njemačko-ruskog porekla, rođaka ruskog kompozitora Leva Knipera. Govorila je francuski, njemački i engleski, bila vrsna pijanistica, inteligentna, obrazovana i profinjena, a imala je i slikarskoga talenta. Olga Knipper bila u prvoj glumačkoj postavi Moskovskog umetničkog pozorišta, jedna od 44 glumca, koje je 1898.godine osnovao Konstantin Stanislavski. Na svoj 30.rođendan, na probama predstave „Galeb“, u kojoj je igrala Elenu, upoznala je A.P. Čehova, sa kojim je narednih nekoliko godina razmenjivala pisma. Igrala je u njegovim dramama, a za neke od glavnih ženskih likova bila je i inspiracija – bila je prva Maša na premijeri „Tri sestre“ 1901.godine. Nakon smrti A.P.Čehova, Olga Knipper nastavila se baviti glumom. Umrla je u Moskvi /1959./ 55 godina poslije Čehova do kraja ostavši članicom Moskovskog hudožestvenog teatra.

**

U seriji od pet dijelova, pored originalnih pisama Antona Pavloviča Čehova i njegove supruge Olge Leonardovne Kniper, moći ćete čuti i inserte iz radio-drama i radio-novela A.P.Čehova koje su realizirane u produkciji Radija Sarajevo. U ovom, drugom dijelu, slušamo i radio-novelu A.P.Čehova „Suze koje svijet ne vidi“ iz 1967.godine. Igrali su - Rejhan Demirdžić, Darinka Gvozdenović, Ratko Petković, Zvonko Zrnčić i Saša Vojtov. Snimatelj – Marijan Madunić. Režija – Tonko Marčić

**

Od oko 900 sačuvanih, u ovom dokumentarnom serijalu, odabrano je tridesetak pisama i ovo je njihova prva glumačka interpretacija u mediju radija.

Naratorica – Olivera Dodig

Igrali su – Nada Đurevska i Zoran Bećić

Izbor muzike – Rada Nuić

Ton-majstor – Mirsad Tukić

Za radio odabrala i adaptirala – Vesna Ljubić

Rediteljica – Dubravka Zrnčić-Kulenović

Produkcija – Dokumentarno-dramski program Radija Federacije BiH

Foto – The Guardian /A.P.Čehov i Olga Knipper/