Radijski svezak - Vlatko Filipović

Vlatko Filipović  /Hutovo, 1936. – Neum, 2019./

U porodici otpravnika vozova male stanice nekadašnje željezničke pruge Dubrovnik – Sarajevo, rođen je reditelj i scenarist Vlatko Filipović. Ta stanica bila je Hutovo, selo općine Neum.  Srednju školu – gimnaziju  završio je u Dubrovniku, a Filozofski fakultet u Sarajevu.

Vlatko Filipović je snimio četiri igrana filma: “Moja  strana svijeta” (1968.), “Deveto čudo na istoku” (1974.), “Nastojanje” (1982.), “Kako ubiti Griega u Sarajevu” (1995.). Snimio je više od 40 dokumentarnih i kratkometražnih filmova - “U zavjetrini vremena” (1964.), “Žedno polje”  (1964.), “Zemlja neretljanska” (1965.), “Hop-jan” (1965.), “Punta veljega mora” (1977.), “Kruh naš svagdašnji” (1978.), “Doba mijena” (1984.) i drugi.  Osim televizijskih serija “Kultura religija”, “Ratna TV škola” i “Bosanski duh”, u razdoblju 1990.-2000. ističe se deset filmova pod zajedničkim nazivom “Konac XX. stoljeća BiH“ - “Testament” (1990.), “Poruke sa stećaka” (1991.), “Ravno u tri dijela” (1992.), “Vatre Sarajeva” (1992.), “Križni put u Sarajevu” (1993.), te film i serija “Kardinal od Bosne i Hercegovine” (1994. – 1998.), “Kuća nade” (1998.), “Princip prvi” (1999.), “Neum MM” (1999.).  Filipović je bio jedan od začetnika sarajevske škole dokumentarnog filma. Radio je kao umjetnički direktor “Sutjeska filma”, a bio je i urednik u Dokumentarno-obrazovnom programu TVBiH. Vlatko Filipović bio je i profesor na Pedagoškom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru. U periodu od 2000. do 2004.godine snimio je neretvansku trilogiju „Saga o Neretvi“ - “Čarobni jug”, “Pečat vremena” i “Agonija zelene rijeke”. Filipovićeva dva posljednja dokumentarna filma su „Od Gabele do Huma“ i „Hardomilje od  davnina“.

“Veliki smisao mog života bilo je snimanje filmova o životu što je bio oko mene i osjećajima u meni. Činio sam to s ljubavlju i voljom, u potrazi za onim što sam želio iskazati, izreći, u što sam vjerovao. Kasnije sam shvatio da su to simboli Bosne i Hercegovine. Bile su to teme: kamen, običaji, planinsko selo, stećci, kraško polje, obredi, obitelj, franjevci, Sarajevo, multietičnost ... Film je uvijek i problematičan. Za kraj ima, za početak ima neka priča, ali problem je sredina. Nosio sam se sa onom čuvenom misli – da je čovjek uvijek na gubitku. Čovjek kotura kamen, kamen se vrati i hajde ga guraj opet. I to je defacto život. Jest, ako nema sistema. Ali, ako ima sistem, ako to radnici rade, pa onda to preuzmu drugi pa naprave od toga kuću, u Washingtonu naprave kuću od bračkog kamena kuću, naprave Stradun ... dođemo na koncu do simbola, do simbola ljubavi. Kako završava film  „Hop, Jan“ – napravljen je kip gdje se muškarac i žena ljube. Svi znaju šta je i svima je sve jasno.“ – Vlatko Filipović

Autor Serijala  –  Mirsad Mulabegović

Tonska realizacija  –  Mirsad Tukić