Quo vadis, Aida? pokazuje koliko je mržnja sama po sebi apsurd
"U političkom smislu su pravljene neke kao tenzije zbog Quo vadis, Aida?, ali malo znamo koliko je običnog svijeta vidjelo film u RS-u naprimjer", istakao je reditelj Haris Pašović u večerašnjem Plenumu.
"Iskreno mislim da je to mnogo više nego što se čini. Ali budući da oni ne smiju baš da o tome govore. U Beogradu se pisalo i veoma pozitivno ali i negativno. I to su neki vrlo ozbiljni ljudi, kao Biljana Srbljanović koja je najbolja spisateljica u Srbiji, Milan Vlajčić koji je jedan od najboljih filmskih i književnih kritičara, su napisali fenomenalne kritike za film. Ja uvijek razmišljam ovako - ima jedan broj ljudi koji to pogleda i odbije to. Ima jedan broj ljudi koji to sagleda nekako racionalno i pokušava da to obradi, ali mislim da je najvažnija možda najmanja grupa, a to su neki mladi ljudi danas. Neke djevojke, neki momci koji gledaju, razmišljaju i koji čuju šta je Jasmila rekla. A Jasmila je rekla mnogo puta da nije napravila film za dalje podjele, već da to bude početak našeg susreta, da zajedno na osnovu činjenica iz prošlosti gradimo budućnost."
Glumac Izudin Bajrović navodi da su se još tijekom snimanja filma osjetile posljedice neprihvatanja filma u jednom dijelu zemlje.
"Film nismo snimali u Srebrenici, snimali smo ga u Stocu, u Mostaru. Činjenica je da Jasmila nije mogla dobiti tenkove jako dugo. Nekad naknadno, kad je film bio skoro i završen, ih je uspjela dobiti i to ne onoliko koliko je tražila. Dakle, postojale su opstrukcije u toku samog snimanja. Nekome je bilo stalo da se taj film uopšte ne pojavi. Neko nije dočekao temu kako bi trebao, a ne film. Film nije ni pogledao. To je dakle nespremnost da se uopšte bavimo nekom temom. Stvara se tabuiziranje koje može samo povećati interes za samim filmom, ne ga umanjiti. Uvijek će postojati neko ko želi da pogleda film i onda će shvatiti da je to ustvari film o etičnosti, o humanosti, da to nije film o mržnji, ali da jeste film čiji se život nije završio sinoć kada nije osvojio Oscara. To je film koji će ostati generacijama i generacijama koje budu dolazile iza nas da nauče šta je to etika, humanost, nemržnja i do čega mržnja dovodi i koliko je ustvari sama po sebi apsurd."
"Politika ne dozvoljava da se film prikazuje u kinima, ali ja sam dobio jako puno pozitivnih kritika od kolega iz regije, ali i drugih dijelova naše zemlje gdje je film zabranjen. Dosta kolega iz Banja Luke mi je pisalo da su pogledali film, da ih se jako dojmio. Film očito dolazi do ljudi iako te nebulozne politike koje postoje kod nas pokušavaju to da opstruiraju i da ljudima uskrate. Ljudi ipak pronalaze način i gledaju film. On je dostupan svima. To je naša realnost, mi to živimo godinama. Porazno je da i umjetnost trpi cenzure", zaključio je glumac Boris Ler.
federalna.ba