Pružiti utočište izbjeglim iz Ukrajine je najbolja odluka koju smo donijeli
Mnogi su ljudi u Češkoj primili ukrajinske izbjeglice u svoje domove. Jedna od istaknutijih stanovnica Praga koja je to učinila je ambasadorica Bosne i Hercegovine Martina Mlinarević, koja je primila dvije ukrajinske porodice, čime je njihovo uobičajeno tročlano domaćinstvo povećano na ne manje od devet. Ambsadorica Mlinarević za Radio Prag je objasnila zbog čega su to učinili.
“I mi iz Bosne smo doživjeli potpuno isto ’90-ih godina.Svi znamo za strahote rata. Znamo kako je biti izbjeglica. I sretna sam što vidim reakciju Češke na sve što se događa u Ukrajini, jer su iste bile i 90-ih godina, za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini“, kazala je ona.
“Imali smo u to vrijeme toliko izbjeglica iz moje zemlje koji su tih godina našli dom u Češkoj, zahvaljujući predsjedniku Havelu i divnom češkom narodu. Tako da nam je zapravo s te pozicije, pozicije ljudi koji su već preživjeli jedan rat i bol i strahote rata, bilo prilično lako odlučiti da pomognemo Ukrajincima“, dodala je.
“Mislim da je to najbolja odluka koju smo ikada donijeli, jer je naš dom sada ispunjen novim prijateljstvom, ljubavlju i smijehom – zajedno sa svim tim užasnim stvarima.
“Mislim da smo im uspjeli pružiti sigurno sklonište.”
Kako se odrasli koji borave kod vas nose sa situacijom?
“Oni su tihi, zbunjeni su, stalno prate vijesti. Misle na svoje porodice koje su ostale u Ukrajini. Mislim da oni vjeruju, baš kao i mi 90-ih, da će to biti gotovo za nekoliko dana, ili barem za mjesec dana“, kaže bh. ambasadorica.
“Također moram reći da sam toliko fascinirana njihovom ustrajnošću i hrabrošću. Ono što me fascinira je dječak koji je kod nas. Svako jutro ima online nastavu s učiteljicom koja je u skloništu u Ukrajini. Ovo su jednostavno nevjerovatne, nevjerovatne scene zbog kojih svaki dan plačem, kad me ne vide. Vrlo je emotivno”, priča ona.
Kako svi komunicirate? Koristite li Google Translate ili tako nešto? Kako razgovarate jedno s drugim?
“Ne, svi su obrazovani mladi ljudi iz Ukrajine. Svi oni u osnovi znaju engleski, tako da komuniciramo uglavnom na engleskom.
“Ali jedna smiješna scena dogodila mi se prije godinu dana, kada smo bili u parku u Pragu i kada mi je jedna gospođa rekla: Vaša kći savršeno govori ruski.
“Bila sam kao, nema šanse, ne govori [smijeh]. Ali moja je kći naučila ruski i ukrajinski iz crtića, s YouTubea – a mi nismo znali za to. Tako da s njima razgovara uglavnom na ukrajinskom“, priča ambasadorica Mlinarević.
“Naučili su je razlikama između ruskog i ukrajinskog, tako da savršeno razgovara s ovim dječačićem na njihovom jeziku; sada su kao najbolji prijatelji. Mi ostali govorimo engleski, ali oni su toliko voljni učiti češki, od prvog dana kada su stigli. I moja kćer ide u češku školu pa im pomaže s češkim jezikom“, kaže ona i dodaje “kao što sam napisala na svom Facebook profilu, mi smo poput višejezičnog domaćinstva srca.
“I oni vole učiti jezik Bosne i Hercegovine, pa miješamo. Oni nam kažu kako se nešto zove na ukrajinskom, onda mi njima kažemo kako se to kaže na bosanskom. Dakle, to je jako lijepa mješavina kultura i jezika na tako malom prostoru.“
“Mislim da će nam ovo donijeti samo neka bogata sjećanja, prijateljstvo i snagu u našim životima koje prije nisam mogla ni zamisliti”, zaključila je Mlinarević.
federalna.ba/Radio Prague International