Promjena u Crnoj Gori jednima donijela radost, drugima zebnju
Šta će promjena u političkom vrhu Crne Gore donijeti regiji i koliko će se mijenjati odnos prema komšijama, polemika je koja je izazvala različita tumačenja. Dio javnosti smatra da će Crna Gora postati produžena ruka Srbiji, drugi dio pak vjeruje da je ovaj izbor osvježenje i pojava demokratije u crnogorskom društvu.
Za politiku anonimus. U nju direktno ulazi na ministarsku poziciju 2020. kao član vlade Zdravka Krivokapića, koju je sam nazvao apostolskom. Činilo ju je 12 ministara i dogovorena je pod Ostrogom. Uz podršku mitropolita Amfilohija Radovića, istog onog koji za svog života nije priznavao Crnogorce kao naciju. Kako čovjek koji za života nije priznavao crnogorsku naciju pomaže čovjeku da stane na čelo Crne Gore.
“Reći da je on proevropski nastrojen je za mene komično. On o tome govori, ali on je praktično postavljen od stane crkve koja ne priznaje crnogorsku naciju. To je stav Srpske pravoslavne crkve, i to je mnogo puta ponovio Amfilohije Radović”, kaže Žarko Korać, profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu.
“Nema govora o osuđivanju genocid u Srebrenici, nema govora o uspostavljanju moralne distance od ratnih zločinaca na prostoru bivše Jugoslavije”, ističe novinar Šemsudin Šeki Radončić.
Mnogi analitičari u pobjedi Jakova Milatovića vide pobjedu Aleksandra Vučića. Ključnu podršku za drugi krug Milatović dobija od Andrije Mandića, lidera Demokratskog fronta, koji je otvoreno prosrpski orijentisan. Pobjeda je proslavljena trobojkama uz prigodne nacionalističke pjesme.
“Ovo je pobjeda Aleksandra Vučića. Uspio je mirnim sredstvima, upotrebom kontrole nad crnogorskim medijima i činjenicom da je instalirao Dritana Abazovića za premijera, da postigne ono što nije uspjelo ni Miloševiću”, ocjenjuje potpredsjednik Američko-evropske alijanse Reuf Bajrović.
“Ta pobjeda Jakova Milatovića je pobjeda velikosrpske politike u Crnoj Gori”, smatra Radončić.
Da li bi ta pobjeda bila moguća da na drugoj strani nije stajao čovjek koji je na čelu Crne Gore 32 godine, koji je lično bio simbol vječnosti, a njegova vlada simbol nepotizma i korupcije. Iako za vrijeme vladavine Mila Đukanovića Crna Gora ulazi u NATO, otvara svih 14 poglavalja, ćetiri i zatvara, uvodi bespogovorno sankcije Rusiji zbog rata u Ukrajini. Niko u regionu na takav način nije pratio vanjsku politiku Evropske unije. Ali unutrašnje uređenje, prema mišljenju poznavalaca prilika, bilo je daleko od vladavine prava.
“Crna Gora nije zemlja koja se može podičiti niti vladavinom prava, niti se može podičiti nekim standardom življenja. To je zemlja iz koje se ljudi masovno iseljavaju, zemlja koja ne može u ekonomskom, a ni u političkom smislu uhvati korak ni s jednom ozbiljnijom evropskom zemljom”, kaže Vlade Simović, profesor na FPN-u Banja Luka.
Tokom sinoćnjeg obraćanja Jakova Milatovića na jednom kvadratnom metru stajali su on, Zdravko Krivokapić, premijer tadašnje apostolske vlade, i Dritan Abazović, zbog kojeg je ta vlada pala. Kažu da je Milatović uspio da pomiri na prvi pogled suprotstavljene. Da li ih je pomirio ili to za neke znači kraj?
“Oko njega su se okupili ljudi koji imaju potpuno različite političke percepcije aktuelnih događaja, od pitanja podrške Rusiji ili Ukrajini do pitanja evropskih integracija, odnosa prema crkvi, prema susjedima”, napominje Simović.
“Predviđam da će stranka URA postati marginalna. Ona je ispunila svoju historijsku misiju, dala je dvije i po godine vremena da se prosrpska struja u crnogorskom društvu - koja nikad nije prežalila nezavisnost Crne Gore – konsoliduje, dobije kontrolu nad resusrsima”, kaže Bajrović.
Ovu pobjedu analitičari vide kao skliznuće Crne Gore u tzv. "srpski svijet". Ono što je bila ideja Miloševićeve Velike Srbije u ratu, u miru je to stvaranje srpskog svijeta. Ovu pobjedu smatraju ispunjenjem politike relativizacije granica, da Srbija nikada nije odustala od svojih ambicija da kontroliše prostor oko sebe.
“To je bazično Miloševićeva politika bez rata. To je ista ideja, samo se to sada ne zove velika Srbija nego srpski svijet, ali na isto izađe”, zaključuje Korać.
Činjenice su jasne, podrška i radost jednih, zebnja drugih zemalja u regionu. Kako će se činjenice interpretirati ostaje da vidimo. Srećom ne dugo, parlamentarni izbori su zakazani za juni, kada se očekuje da Milatovićeva stranka postane dio parlamentarne većine. Da li će ta pobjeda označiti i to da će Srbija u miru dobiti ono što nije mogla ratom?
federalna.ba