Pritisak na djecu zbog uspjeha: Roditelje treba osvijestiti o važnosti porodičnih odnosa
Ukoliko ne ostvare potencirani uspjeh, djeca smatraju da u očima roditelja nisu dovoljno dobra. Potvrdila su ovo istraživanja Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Tuzli na osnovu kojih se došlo do rezultata da se mora raditi, ne samo sa djecom nego sa svim članovima porodice da ne bi došlo do poteškoća u procesu odrastanja. Te poteškoće nažalost, često rezultiraju tragedijama.
„Svaki roditelj ima želju da njegovo dijete bude bolje od njega, da bude najbolje i iz tog razloga i pokleknemo sredini“, priča Emina Husejnović.
Riječi su ovo majke koja je, kako kaže, u jednom trenutku odrastanja svoje djece, od njih tražila da pohađaju po više od tri različite vannastavne aktivnosti. Sve se odigralo u želji da djecu što bolje pripremi za svijet odraslih. Prekretnica se dogodila onda kada je od sina dobila poruku da je nesretan i uplakan zbog četvorke.
„Nisam nesretna zbog te njegove četvorke, ali sam shvatila da svaki put kad on dobije pet, kada se ja obradujem, kada ga nagradim da ja njemu dajem do znanja da sam s njim zadovoljna samo kada on dobije pet“, ističe ona.
Za razliku od Emine, mnogo je roditelja koji još djeci svjesno ili nesvjesno stvaraju pritisak da u svemu moraju biti najbolji. U istraživanju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta je pokazano da i djeca sa odličnim uspjehom i primjerenim vladanjem mogu biti sklona poremećajima u ponašanju u smislu osamljivanja i anksioznosti. Kada su kroz svoj rad jednog roditelja odličnog učenika upitali da opiše dan svog djeteta, smatrao je pozitivnim to što je dijete sve vrijeme posvećeno učenju.
„Osam devet sati dnevno provodi učeći, s nama provodi samo vrijeme objeda i u suštini to je to. Niti se druži, niti ima određenih prijatelja s kojim bi izlazio itd.“, navodi Adela Čokić, docentica na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Tuzla.
„Od djece se očekuje da imaju i odličan uspjeh, da su dobri u svim poljima, i u sportu i u muzici, ne pitajući djecu kako su“, ističe Meliha Bijedić, profesorica na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Tuzla.
Upravo zbog toga je na ovom fakultetu realizovan i Program ranih intervencija tokom kojeg su najvažnije bile posjete porodicama. Osnovna svrha takvog rada je zaustavljanje mogućeg nepovoljnog razvoja djeca i umanjivanje mogućnosti da problemi postanu trajni.
„Možemo reći da je u našem uzorku 17% učenika pokazivalo određenu vrstu problematike koja iziskuju da se radi s njima, njihovim porodicama i nastavnicima, koji su uključeni u proces socijalizacije“, kaže profesorica Bijedić.
„Uočili smo dosta socio-patoloških pojava, dosta nekohezivnosti, kao i popriličan broj mentalnih bolesti kod članova porodice u kojoj dijete direktno odrasta“, naglašava Čokić.
Upravo zbog toga je, objašnjavaju, djecu važnije pitati kako su nego koju su ocjenu dobili. Ukoliko su sretna i zadovoljna porodičnim odnosima, djeca će prirodno posegnuti za postizanjem dobrih rezultata i u školi. Ukoliko su nesretna, odličan uspjeh je uzaludan. Možda je vrijeme, kaže struka, da se i roditelji zapitaju koju ocjenu imaju iz roditeljstva.
federalna.ba