Primorac: Želja mi je da liječenje COVID-a mezenhimalnim matičnim ćelijama postane realnost za sve pacijente

U potrazi za uspješnim načinima suzbijanja i liječenja bolesti COVID-19, koju izaziva novi koronavirus, naučnici širom svijeta bave se, među ostalim, i terapijskim potencijalom mezenhimalnih matičnih stanica koje se danas smatraju jednim od najvećih izazova moderne medicine. U Hrvatskoj se primjenom te vrste matičnih stanica u liječenju osteoartritisa već godinama uspješno bavi prof. dr. sci. Dragan Primorac, predsjednik Upravnog vijeća Specijalne bolnice "Sv. Katarina" u Zagrebu. Njegov naučni interes širi se, međutim, i na primjenu mezahimalnih matičnih ćelija u liječenju teških oblika respiratornih bolesti izazvanih koronavirusom. Primjenom mezenhimalnih matičnim stanicama. Prof. dr. sci. Dragan Primorac izliječio je u Splitu sa svojim timom pacijenta čiji je kovid bio ušao u terminalnu fazu, aplicirajući mu intravenozno spomenute stanice. Ispitivanje ovog načina liječenja ušlo je u treću eksperimentalnu fazu. O liječenju COVID-a 19 mezenhimalnim matičnim stanicama, široj primjeni i efektima za Radio Federacije govori profesor doktor Dragan Primorac, predsjednik Upravnog vijeća Specijalne bolnice “Sv. Katarina“ - Zagreb.

Profesore Primorac,  dio ste međunarodnog tima koji COVID-19 liječi mezenhimalnim matičnim stanicama. Već jesenas u prvoj fazi eksperimentalnog liječenja zabilježili ste izuzetan uspjeh. O čemu se radi? Liječenjem matičnim ćelijama smanjena je smrtnost kod oboljelih od COVIDA-19?

„Naše iskustvo u liječenju COVIDA-19 mezenhimalnim matičnim stanicama, dakle, jednim posebnim stanicama koje u staničnoj kulturi može dati bilo koje tkivo, pokazalo se jako uspješno u liječenju jednog pacijenta kojeg smo imali u Splitu. On je imao teški oblik COVIDA-19 i uz to veliki problem sa plućima, mi to zovemo akutni respiratorni distress sindrom. I ono što je bilo zanimljivo u suradnji sa našim kolegama iz  slovenačke biotehnološke tvrtke Educell, mi smo primijenili negdje oko 1,2 miliona stanica po kilogramu tjelesne težine i rezultat je bio takav da su svi upalni parametri kod tog pacijenta kroz naredna tri-četiri dana počeli rapidno padati. I istodobno je pacijent nakon nekoliko dana skinut sa respiratora. I ono što je iznimno značajno, taj pacijent danas je jako dobro. A ako govorimo o mehanizmu kako djeluju mezenhimalne matične stanic, mi imamo jako puno iskustva od ranije. To je jedan cijeli koncept i filozofija kako smo mi došli na ideju da idemo sa tom terapijom a ona je vrlo jednostavna. Mi godinama u specijalnoj bolnici “Sveta Katarina“ liječimo bolest koja se zove osteoartritis. To je bolest u kojoj imate jedan upalni proces u koljenu i gubitak hrskavice u zglobu koljena ili kuka. Ono što smo mi primijetili da davajući mezenhimalne ćelije, da ti pacijenti mjesecima nakon toga nemaju bolove, a kada smo proanalizirali neke molekularne biljege, shvatili smo da zbog gašenja te upale u koljenu ili kuku,  počeli su se stvarati ključni proteini hrskavice. Rekli smo ako imamo tako veliku reakciju regeneracijsku na hrskavicu koja inače nema ni krvne žile, nema ni živce ni limfu, kakva tek može biti ta regeneracija kod pluća kod pacijenta koji ima COVID-19. To je bio mehanizam koji smo mi protumačili vrlo jednostavno. Mi smo nakon određenog vremenskog perioda primijetili da se povlači i edem, nakupljanja vode sa pluća, da svi upalni parametri padaju, da svi proizvodi koji su bili vezani za povećanu koagulaciju ili zgrušavanje krvi kod COVIDA padaju. Ono što je najzanimljivije, mi smo u Hrvatskoj u ovoj saradnji istodobno sa kolegama iz Izraela i Kalifornije među prvima u svijetu to napravili. Nakon toga su kolege u Izraelu pokrenule drugu fazu kliničkih ispitivanja sa izvanrednim rezultatima i upravo smo jučer razmijenili poruke. Ideja je da mi krenemo sa trećom fazom kliničkih ispitivanja kako bi ova terapija postala dostupna svima. Jer, nemojte zaboraviti, u ovom trenutku mi je ne možemo primjenjivati jer se vodi kao eksperimentalna terapija. Želja mi je da ona postane realnost za sve pacijente.“

Specifičnost kod omikrona je da ga podjednako dobijaju i vakcinisani i nevakcinisani. Zbog toga u javnosti i stručnim krugovima, kao i nekim zemljama, npr. Izraelu, sve više se dovodi u pitanje smisao kovid-potvrda?

„Prije donošenja konačnih odluka važno je poznavati imunologiju. Ako Izrael sa pretpostavkom kreće sa novim mjerama u populaciji koja je procijepljena u visokom postotku, ili neke druge države koje rad izračun tog postotka kod osoba koje su preboljele COVID i koje su cijepljenje i čije su vlade shvatile da je više od 90% populacije procijepljeno i da više nema smisla provoditi mjere koje su bile do sada i moram vam reći da je to i logično. Uvijek se morate adaptirati novim uvjetima. Tu se uvijek postavlja i pitanje, kakva je reakcija našeg organizma? Ja stalno pričam o dvije ključne vrste imunosti koje organizam razvija. Nakon kontakta sa SARS-COVID 2 ili nakon kontakta prirodnim putem ili nakon cijepljenja. S tim da je uvijek daleko bolje ako ste imali blagu sliku COVID-a i preboljeli, tad ste bili izloženi daleko većem broju antigenog virusa od onog koju dobijete putem cjepiva. Naravno vi ne možete predvidjeti kakva će biti reakcija neke osobe i zbog toga je cijepljenje ostalo kao zlatni standard.“

Kod omikrona postoji specifičnost da veliki broj osoba koje su preboljele COVID nisu razvile antitijela na koronu?

„Dvije vrste ključne imunosti koje se razvijaju je iznimno važno poznavati – limfociti B su stanice koje stvaraju antitijela. One su specifične, one prepoznaju virus, na njega se vežu, neutraliziraju i ne dozvole ulazak virusa u naše stanice. Ali, ako taj virus uđe u naše stanice i u njima se počne replikacija, umnažanje. Jednostavno mora se poznavati da u tom trenutku kreće od našeg drugog sustava, to su limfociti T proizvodnja molekula koje će stimulirati razvoj stanične imunosti. A ta stanična imunost je iznimno značajna jer ona postoji i u situaciji kada nemate razvijena protutijela. Tako da kod ove verzije omikrona često ćete čuti da kod određenog broja pacijenata ne postoje razvijena protutijela. Bilo bi mudro odrediti razinu stanične imunosti koja je vezana za proizvodnju. Mi to radimo indirektno, određujući molekule interferona koje imaju vrlo važnu ulogu u sprečavanju replikacije ili širenja virusnih infekcija.“ 

Veliki je porast pacijenata s malignim, kao i drugim bolestima kao posljedica pandemije u cijelom regionu?

„Ako pogledate neke studije, jedna je nedavno bila iz Velike Britanije koja je rekla da je negdje oko 40 posto reduciran broj pacijenat koji se javljaju na hitnu medicinsku pomoć i da su to uglavnom ljudi koji imaju kardiovaskularne ili neurološke bolesti. Onda je potpuno jasno da ti ljudi ako u međuvremenu dobiju COVID da su pod velikim rizikom. I zato postoji ono pitanje, ko je umro od kovida, a ko je umro sa kovidom. I ono što je, po meni, iznimno značajno i što sugeriram svim našim pacijentima, pogotovo onim koji imaju kardiovaskularne bolesti, kompleksne ili maligne bolesti da je dobro da odu u bolnicu bez straha. Naravno neka budu zaštićeni sa maskama, još ako su cijepljeni ili preboljeli, u puno su boljoj poziciji. I iznimno je važno napraviti kontrolne preglede. Jer, svaki dan razgovaram sa kolegama onkolozima i drugim. Vi kad izgubite godinu dana, od one početne faze razvoja karcinoma, teško je kasnije taj period vratiti. Sad dolaze toplija vremena, kada je više vlage u zraku, vrijeme kada je više ultraviolentnog zračenja i to ne odgovara virusu. Tako da u ovom periodu proljeća i ljeta svakoko bi ti pacijenti koji su u riziku trebali raditi što učestalije preglede kako ne bi došli u poziciju da se zapuste. To je jedan od najvećih problema koje smo imali sa kovidom. Jer u bolnicama su se morali zbrinjavati oboljeli od teške kliničke slike COVIDA i naravno da su drugi pacijenti bili na čekanju, što nikako nije prihvatljivo.“