Sead Bošnjić čuva bosansku tradiciju i stare zanate

Lijepu priču o čuvanju tradicije pronašli smo u Tuzli kod sazlije i zanatlije Seada Bošnjića. Osim što nam je pokazao kako se pravi saz, Sead nas je ugostio i u svojoj bosanskoj kući u kojoj svaki detalj priča svoju priču.

Seada smo pronašli u zanatskoj radnji ''Zlatne ruke''. Više od tri decenije on vrijedno radi na očuvanju bosanske tradicije. Upravo u njegovoj radionici nastaju sazovi, kolijevke, makete poznatih objekata te mnogi drugi predmeti od drveta. Sa samo 13 godina pokušao je napraviti prvi saz, stoga i ne čudi ljubav prema ovom zanatu, ali i muzici.

„Na početku je bilo teško, nije bilo alata, mašina, nije imao ko pokazat. Bio je jedan samo čovjek na kantonu, Hasib Nurkanović u Srebreniku. Kod njega sam išao dvije godine i učio. Onda sam sam počeo samostalno praviti“, priča Sead.

Za izradu jednog saza je potrebno nekoliko godina s obzirom na to da treba paziti na svaki detalj kako bi se dobio kvalitetan zvuk. Postupak nije jednostavan i potrebno je mnogo truda i posvećenosti.

„Prvo iskopam unutrašnjost i onda mi je lakše obraditi spolja. Obradim ga otprilike na desetak milimetara i ponovo ga ostavljam godinu da se suši. Poslije godinu štiklam vrat, obrađujem ga, lijepim zvučnicu i privodim kraju sitnice“, priča.

Osim muzičkih instrumenata, Sead uživa i u pravljenju maketa. Pokazuje nam maketu džamije u Drinjači.

"Koliko je na njoj redova crijepa toliko sam i ja napravio. Sve sam napravio u razmjeri 1 na prema 20“, kaže.

Sead kaže da bi svoje znanje rado prenio ukoliko se pojavi neko voljan, ali mladi baš i nisu zainteresovani.

„Kad sam počinjao morao sam sav alat nabaviti. Sad bih sav ovaj alat nekom dao i da mu kažem te tajne šta utječe na lijep zvuk da bi se dobila prava boja koja je svojstvena sazu.“

Posebnu pažnju privlači i njegova bosanska kuća u kojoj svaki detalj odiše tradicijom, a da su njegove ruke uistinu zlatne, govori i to da je većinu predmeta za bosansku kuću sam napravio.

federalna.ba/Azra Delmanović