Priča o Indiri Bajramović, Romkinji koja je glas i spas svog naroda

Biti žena u državi u kojoj je ravnopravnost samo slovo na papiru je izuzetno teško. Biti žena Romkinja u toj istoj državi je dvostruko teže. Kazala je ovo Indira Bajramović, žena, Romkinja i borkinja za ljudska prava. Prije više od dvije decenije odlučila je da će za javnost biti glas svog naroda, a za svoj narod bezrezervna podrška i vjetar u leđa. I jeste. Indira je prva žena u BiH koja je osnovala udruženje žena Romkinja. Prva je žena Romkinja koja se kandidirala na lokalnim izborima. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja od kojih se posebno izdvaja nagrada Evropske unije za integraciju Roma i Romkinja za Zapadni Balkan i Tursku. Za našu televiziju je ispričala kako izgleda trnoviti put jedne Romkinje u neprekidnoj borbi za boljim životom. 

„Oni koji nisu ni ušli u zajednicu, kada im govorite o ovakvim stvarima, oni ne vjeruju...“

A na fotografijama njen narod, u starim improviziranim kućama, bez struje i vode. Bez uslova dostojnih čovjeka. Tako žive mnogi, kaže nam Indira, dodavši da su je baš takve slike podstaknule da bude ono što jeste. Ona je, za razliku od mnogih žena Romkinja, živjela bolje i slobodnije zbog čega je grabila svaku priliku koja se našla na njenom putu. Uslov za njen prvi posao bilo je poznavanje rada na računaru. Tada je, prisjeća se, odlučila da nikada neće reći da nešto ne zna nego da će naučiti i potražiti pomoć od onih koji znaju.

„Dajte mi, rekoh, pokažite nešto na kompjuteru, ja moram sutra ići i oni su mi pokazali kako se piše, kako se sačuva dokument u Wordu, kako se snimi, tada su bile diskete, one osnovne stvari i ja sam to naučila“

Učeći i radeći,  Indira je  diplomirala i na  Ekonomskom fakultetu. Sve je postigla radom i trudom. Kroz Udruženje koje je osnovala pokušava ojačati i motivisati druge žene Romkinje. Među njima su, objašnjava nam, sposobne žene kojima trebaju podrška i vjetar u leđa.

„Nekad ne mora značiti ako je neko nepismen i neobrazovan, da ne razumije neke stvari. Uvjerila sam se u to da i oni pismeni, pa nekad i sa fakultetom ne razumiju ništa“

Zbog potencijala koji vidi u ženama Romkinjama, Indira se posebno zalaže za obrazovanje djevojčica Romkinja. Objašnjava nam da u takvim porodicama prednost u svemu, pa i u školovanju, imaju dječaci dok se za djevojčice planira udaja u ranijim godinama. To se mora mijenjati, ističe.

„Kad je ona školovana, kad ima svoj posao, kad je ekonomski nezavisna, onda ona može da živi svoj život“

Indira je bila i prva žena Romkinja koja se kandidirala na lokalnim izborima. Htjela je pokazati da i njen narod ima  predstavnike koji su itekako sposobni dati svoj doprinos za razvoj zajednice u kojoj žive. Ogorčena je što, na državnom nivou, nacionalne manjine nemaju ni priliku da se kandiduju.

„Pa, ja to mogu samo jednom rječju kazati - to je diskriminacija. Kada je bila presuda Sejdić i Finci, ima evo 12 godina, iako je sud donio odluku, ovdje se ništa ne dešava, što me više i ne čudi.“

federalna.ba