Preživjele žrtve i porodice ubijenih Srebreničana ogorčene zbog rekonstrukcije hangara i uklanjanja tragova zločina u Kravici
U okviru obilježavanja 27. godišnjice genocida nad Bošnjacima UN-ove sigurne zone Srebrenica, članovi udruženja preživjelih žrtava i porodica ubijenih obišli su mjesta masovnih stradanja Podrinjaca, koji su, nakon pada Srebrenice, pokušali doći do slobodne teritorije, ali su zarobljeni i strijeljani na nekoliko lokacija. Polaganjem cvijeća i učenjem fatihe, odali su počast žrtvama ubijenim u nekoliko dana jula 1995. godine. Još jednom su izrazili nezadovoljstvo nemogućnošću da se obilježe mjesta masovnih pogubljenja, posebno činjenicom da se vrši rekonstrukcija hangara u Kravici, čime se u potpunosti uklanjaju tragovi zločina:
Ovog 13. jula, umjesto cvijeća i fatihe uz hangare nekadašnje zemljoradničke zadruge, gdje su prije 27 godina ubijeni njihovi sinovi, muževi, braća, očevi, članice udruženja i porodice žrtava genocida, dalje od glavne kapije i žice uz cestu u Kravici, nisu mogle. Već neko vrijeme, objekat se obnavlja, uklanjaju se tragovi zločina, rupe od metaka, tragovi krvi, poneka čahura.
Prije dolaska u Kravicu, odata je počast žrtvama ubijenim u zgradi Osnovnog suda i Policijske stanice u Srebrenici, u koje su dovođeni, isljeđivani, maltretirani i ubijani ugledni Bošnjaci Srebrenice.
Porodice i udruženja obišli su lokalitet grobnice Budak. Cvijeće je položeno i ispred bijele kuće u blizini Memorijalnog centra Potočari, u kojoj su izvršena prva masovnija ubistva zarobljenih Bošnjaka, koji su pokušali naći spas u bazi UN-a ili putem kroz šumu, ali su zarobljeni.
Članovi udruženja i porodica ubijenih odali su počast žrtvama zarobljenim i ubijenim na igralištu u Novoj Kasabi, na brani u Orahovcu, na brani Petkovci, na farmi Branjevo, te u Domu kulture u Pilici. Na svakoj od ovih lokacija, od 13. do 16. jula 1995. godine, strijeljano je više od hiljadu zarobljenih Bošnjaka. Među majkama, suprugama, sestrama i kćerima koje su i ovog, 13. jula, posjetile mjesta na kojima su njihovi najdraži odbrojavali posljednje trenutke svojih života, bila je i Ramiza Gurdić. Nije jedina koja ima razlog da na skoro svakoj od tih lokacija pomisli da možda još negdje stoji nepronađena kost nekog njenog.
Preživjele žrtve genocida, danas najviše vrijeđa činjenica da se zločin negira, zločinci glorificiraju, tragovi zločina, poput onog u Kravici, prikrivaju i brišu, a mjesta masovnih zatočenja, egzekucija i grobnica, ne obilježavaju, s izuzetkom igrališta u Novoj Kasabi.
Da su masovni zločini unaprijed bili planirani, a lokaliteti za zatočenja, pogubljenja i zakopavanja ubijenih Bošnjaka pažljivo odabrani, potvrdila je prikupljena dokumentacija, materijalni dokazi, satelitski snimci i iskazi svjedoka na više suđenja u Haškom tribunalu, koji je, za genocid na doživotne kazne zatvora osudio Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Ljubišu Bearu, Vujadina Popovića i Zdravka Tolimira. Na dugogdišnje kazne zatvora zbog genocida, Tribunal je, među ostalim, osudio Radislava Krstića i Dragu Nikolića. Za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti nad Bošnjacima UN-ove sigurne zone Srebrenice u Tribunalu je osuđeno više bivših pripadnika MUP-a i VRS-a.