Presjek ukrajinsko-ruske krize

Tenzije u Crnom moru, Ukrajina na ivici rata, da li je na ukrajinsko-ruskoj granici više od 100 ili 150 hiljada ruskih vojnika. U serijalu o protjerivanju diplomata između Amerike i Rusije, umiješala se i Češka.

U danu kada je samouvjereno pred visokim zvaničnicima govorio o mnogo čemu, posebno istaknuvši da je Rusija odavno definirala crvene linije preko kojih neće preći i da će svaki atak na majčicu Rusiju imati strašan odgovor, ruski predsjednik Vladimir Putin se u svih 78 minuta govora nijednom rječju nije osvrnuo na pitanja prava običnih, malih ljudi. Takvi su za njega u pravilu špijuni i zapadni ili nečiji drugi plaćenici. Pa je Putinova policija dok je trajao njegov govor uhapsila 1.500 pristalica Alekseja Navaljnog, posljednjeg istinskog ruskog opozicionara za kojeg zapadni izvori navode da je blizu svoje biološke smrti. A, što, mnogi cijene nikako ne odgovara Putinu jer ne želi od Navaljnog napraviti mučenika koji bi mu onda i mrtav pravio probleme. I u izvještajima sa protesta, moskovska policija je navela da je u glavnom gradu demonstriralo šest dok internet posmatrači navode da je bilo 60 hiljada pristalica Alekseja Navaljnog. Baš kao što se Putinovom režimu ne može vjerovati ni kada je u pitanju statistika korona pandemije, teško je vjerovati i bilo kojim drugim navodima tog režima, usredsređenog na očuvanje moći oligarhijske elite. Pa je i pogubljeni šef evropske diplomatije Josep Borell do podne govorio da je na rusko-ukrajinskoj granici nagomilano više od 150 hiljada ruskih vojnika, da bi popodne rekao da ih je više od 100 hiljada. Valjda je tako na pamet došlo i mlađahnom ukrajinskom predsjedniku  da pozove starijeg ruskog kolegu na sastanak bilo gdje u Donbasu – mjestu gdje se ratuje.

“Da li je svijet spreman da rješava kompleksne probleme? Da li će se prestati sakrivati od neprijatnih pitanja u slučaju opsežne agresije Ruske Federacije, uključujući Vijeće sigurnosti UN-a, Parlamentarnu skupštinu Vijeća Evrope i Sjeverni tok 2? Našim građanima su potrebni jasni signali da, u ovih osam ratnih godina zemlja koja je štit Evropi po cijenu sopstvenih života, da će dobiti podršku i to ne samo kao partner sa tribina, nego kao dio tima direktno na terenu, rame uz rame”, kazao je predsjednik Ukrajine Volodymyr Zelenskyy.

Tako je Zelenskyy prozvao Evropu koja je odmah sazvala sastanak normandijske četvorke i, naravno, ništa se nije desilo. Evropa se po običaju ne želi konfrontirati, ali itekako želi uživati, što će reći dobro zarađivati, a jeftino nabavljati. Otud i smušena izjava njemačke kancelarke u gasu koji dolazi kroz Ukrajinu ili Tursku, pitanje je sad?

“Željela bih istaknuti da taj plin, koji dolazi kroz Sjeverni tok 2, koji još ne radi, nije ništa gori od onog koji dolazi kroz Sjeverni tok 1, koji prolazi kroz Ukrajinu, ili kroz taj koji prolazi iz Rusije kroz Tursku”, bile su riječi Angele Merkel.

A, to zašto je Ukrajina u tolikom pritisku od Rusije, nije bitno. I šta je Ukrajina kroz historiju doživjela od Rusije, također nije bitno. Jednostavno, slabiji si i trpi čemu zorno svjedoče i ovakve izjave.

“SAD i NATO su nastavili sa svojim provokativnim dejstvima na i iznad Crnog mora. Nestabilna situacija je uočena u određenom broju zemalja Bliskog istoka, kao i u južnom Kavkazu. Ti pokušaji Alijanse da spriječe normalizaciju nas prisiljavaju da preduzmemo jednake mjere strateškog zadržavanja i podizanja na borbenu spremnost jedinica u južnom vojnom distriktu”, naveo je ministar odbrane Rusije Sergei Shoigu

Ministar vanjskih poslova Ukrajine Dmytro Kuleba je odgovorio: “Ukrajina ne planira nikakvu vojnu ofanzivu ili eskalaciju ili provokaciju sa naše strane kako bi riješili sukob u Donbasu. Mi sve svoje napore ulažemo u diplomatsko i političko riješavanje tog konflikta”.

U sučeljavanju velikih sila za sada se rješavanje tog konflikta vodi protjerivanjem diplomatskog osoblja, kako Amerike tako i Rusije. Zanimljivo je da se u tu razmjenu uključila i Češka, što je posebna tema, ali generalno, zvanični Prag je jasno odabrao stranu na kojoj želi biti ukoliko se eskalacija nastavi. No, još uvijek se migolji Njemačka, iz prostog razloga što se vodeća evropska ekonomija nalazi u godini izbora i tek treba donijeti dalekosežne odluke o vlastitoj budućnosti jer se evropski blok opasno ljulja u tripolarnom svijetu. Stoga Evropa, čitaj Njemačka, zna da mora postati četvrti pol, ali ko je taj ko će je povesti tim putem – putem spasa i za Ukrajinu?

Ovo je prilog iz magazina Svijet. Kompletnu emisiju pogledajte OVDJE.

federalna.ba