Pravo na maternji jezik, jedno od elementarnih ljudskih prava
Danas se obilježava Međunarodni dan maternjeg jezika, čiji je cilj njegovanje kulturne i jezičke različitosti. Od 2000. godine u svijetu se, u skladu sa zaključkom UNESCO-a, obilježava 21. februar kao Dan maternjeg jezika, koji je dio kulturnog identiteta naroda, tačka prepoznavanja, različitosti, ali i tolerancije i razumijevanja. U Bosni i Hercegovini u upotrebi su tri jezika koja su samo na papiru ravnopravna.
Ovogodišnja UNESCO-ova tema proslave Međunarodnog dana maternjeg jezika za 2024. godinu je “Višejezično obrazovanje kao temelj međugeneracijskog učenja”, gdje se ističe da upravo obrazovanje na maternjem jeziku podržava učenje, razvoj pismenosti i usvajanje dodatnih jezika. Povodom Dana maternjeg jezika, a u organizaciji Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, održane su javne tribine na kojima je bilo riječi o aktuelnim društveno-jezičkim pitanjima u Tuzli, Kalesiji, Visokom Kozarcu, Banjaluci, Bijelom Polju, Novom Pazaru i Zagrebu, kao i u Rektoratu Univerziteta u Sarajevu. Direktor Instituta Jasmin Hodžić:
„Posebno izdvajam publikaciju o jeziku franjevaca koji su poznati bosnoljubi, bosnocentrični i zapravo ćemo i tom publikacijom postaviti narativ o državnom, jezičkom i kulturnom integritetu BiH. Zatim, izdvajam publikaciju iz naše kulturne historije bosanska arebička pismenost. Ovom publikacijom bosanske elitnice vidjet ćete da se autori koji su pisali u 19. vijeku brinu i o BiH i o bosanskom jeziku.“
Ipak, ni jezik nije ostao imun na politiku u BiH. Preciznije, bosanski jezik na politiku entiteta RS u kojem ga ne žele priznati. Bosanski jezik u tom entitetu često zovu jezikom bošnjačkog naroda što je u suprotnosti sa ustavnim normama, te diskriminiraju djecu bošnjačkih povratnika tako što im onemogućuju upisivanje bosanskog jezika kao maternjeg u pedagošku dokumentaciju. U najvećem broju slučajeva, u takvim situacijama, sud je vraćao bosanski jezik u škole u RS-u. Sanjin Kodrić, predsjednik Bošnjačke zajednice kulture Preporod:
„Zaista je krajnje anticivilizacijska gesta da se na bilo koji način, bilo kome, uskraćuje pravo na maternji jezik, bez obzira na to koji maternji jezik bio u pitanju. Pravo na jezik i pravo na školovanje na vlastitom maternjem jeziku, jedno je od elementarnih ljudskih prava. Međutim, kada govorimo općenito o pravu na maternji jezik mislim da je pogrešno isticati samo položaj bosanskog jezika u RS-u, potrebno je okrenuti se tome na koji način se, evo mi i u onim dijelovima Bosne i Hercegovine u kojima bosanski jezik kao takav nije problematiziran na ovaj način, odnosimo prema bosanskom jeziku. Znači, da li ga kao takvog dovoljno afirmiramo.“
Kodrić smatra da je bosanski jezik kao jedan od malih jezika, ugrožen:
„Bosanski jezik se osim ovog općenitog nezavidnog položaja malih jezika, na izvjestan način može smatrati ugroženim zbog činjenice da je upravo on jedan od onih jezika koji su dugo bili potiskivani, negirani i zanemarivani. Jezik kojem nije priznavano pravo na samobitan jezički identitet. Naime, kako je poznato nakon 1907. godine, naziv bosanski jezik bio je zabranjen. Zamijenjen je nazivom srpsko-hrvatski i hrvatsko-srpski, iako takav, bosanski jezik je dugo postojao, možemo reći, u ilegali.“
Danas, u svijetu postoji oko 7.000 jezika, a prema prognozama lingvista, do kraja 21. vijeka više od polovine, čak i do dvije trećine će odumrijeti jer se svake dvije sedmice u svijetu ugasi po jedan jezik. Osnovno za preživljavanje jezika je da se prenosi djeci, da ima institucionalnu podršku, svoje pismo te da se njeguje u školama i medijima.