Povratnicima u Križeviće problem je voda i ambulanta
Sa oko 1.500 povratnika, Križevići su jedno od najvećih povratničkih naselja u BiH i primjer dobro organizovane mjesne zajednice. U povratak i obnovu njihovih imanja proteklih su godina uložena značajna sredstva. No, brojni su i problemi povratničke populacije, poput neriješenog vodosnabdijevanja, te nedostatka područne ambulante.
Plodna podrinjska zemlja osnovni je izvor egzistencije za oko 90% mještana ovog kraja.
“Hljeb je to sa sedam kora, ali, ipak, život je ovdje lijep”, kaže Jusuf Pargan, koji sa svojih 85 godina na porodičnom imanju u Križevićima i danas vrijedno radi: “Živi se lijepo, skoro svako auto vozi, kuću ima, svjetlo, uređaje današnje i dobro je. Jabuke rode kod mene. Eno moje kuće, prošle godine sam vozio i plaćao da pravim pekmez”.
Stambena i putna infrastruktura je u velikoj mjeri obnovljena, i to saradnjom Grada Zvornika i Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica. Područna osnovna škola u Križevićima, koju pohađa 150 učenika, jedna je od brojnijih.
“Infrastruktura se popravlja, putevi su uglavnom asfaltirani, vodovodna infrastruktura još nije na potrebnom nivou savremenog čovjeka, ali i tu postoje projekti koji se rješavaju. Što se tiče infrastrukture Islamske zajednice, ona je završena, svi porušeni vjerski objekti su obnovljeni”, navodi Mustafa Muharemović, predsjednik MIZ-a Zvornik.
Primjer međusobne saradnje majevičkih opština na stvaranju i unapređenju uslova života lokalnog stanovništva i Ambasada SAD-a u BiH je ocijenila kao jako pozitivan primjer suživota i stvaranja dobrih preduslova za život i rad na ovim prostorima.
“Ja sam, zaista, podstaknut i drago mi je vidjeti da načelnici sarađuju zajedno u ovoj majevičkoj regiji, da bi se taj cilj postigao, uključujući investitore i turiste koji mogu povećati prihode u ovoj regiji”, kazao je američki ambasador u BiH Eric Nelson.
A potrebna im je područna ambulanta. Objekat imaju, ali zbog prijave mjesta prebivališta ne i dovoljno korisnika da bi područna ambulanta bila otvorena. Uzdaju se u pomoć nadležnih.
“Ono je zgrada koja je rađena još u vrijeme kad sam bio predsjednik mjesne zajednice. Sad smo tražili da otvorimo ambulantu, pa su rekli da ne može da se otvori - nema nas 1.400 prijavljenih ovdje, jer ima puno svijeta da je neko u Kalesiji, neko u Sapni, ali žive ovdje”, dodaje Pargan.
Potrebna im je i investicija u prerađivačke kapacitete da bi svoje proizvode mogli plasirati i obezbijediti sigurnu egzistenciju i održiv povratak.
„Treba ove naše ljude zaštitititi nekim mjerama, podsticajima, kako bi mogli biti konkurentni na tržištu“, ističe Muharemović.
Napretka, kažu, ima, ali je potrebno više pažnje i projekata da bismo zadržali mlade. Ulaganje u infrastrukturu i poljoprivredu od koje žive, kažu, omogućilo bi im i održivi opstanak na ovom području.
federalna.ba