Povratnici u Ugljevik zabrinuti za opstanak svojih sela

Rad na vlastitim imanjima osnovni je izvor egzistencije za oko 500 povratničkih porodica majevičke opštine Ugljevik.

Organizovani u četiri mjesne zajednice i ujedinjeni u rješavanju egzistencijalnih pitanja, povratnici ovog poljoprivrednog kraja brinu za opstanak svojih sela. Sve je manje mladih, te imanja ostaju prazna.

Krošnje voća se u ljetnim mjesecima saviju od plodova, ali nema ko da ih bere, priča nam Hazim Hajdarbegović, koji sa 2.500 sadnica jabuke i 1.800 sadnica šljive na svom imanju ubire plodove vrhunskog kvaliteta.

- Bude sedam-osam vagona šljive u dobrom rodu, a do četiri u malo slabijem. Jabuka oscilira, nekad je sušna godina pa bude sitna, nekad je izrazito dobra. Nekad se lakše proda, nekad teže. Cijene variraju i diktira ih tržište. Nešto preradim i u rakiju – navodi on.

No, problem je, kaže, radna snaga. U nedostatku posla mladi odlaze. Sela ostaju pusta. Područnu osnovnu školu pohađa 18 djece. Investicije resornog federalnog ministarstva mnogima su bile od presudnog značaja za ostanak i opstanak na ovim prostorima. I infrastruktura je obnovljena zahvaljujući, kako kažu, Opštini Ugljevik, s kojom imaju jako dobru saradnju i podršku u svim projektima.

- Malo nam je problem struja i dotrajale bandere. Pisali smo zahtjeve, tražili da nam to obnove, ali tu su zatajili. Snabdijevanje vodom je dobro. Kuće su obnovljene, ali nema ko da živi u njima. Mlađi odlaze, stari umiru, tako da se zatvara jedna po jedna kuća – kaže Begzad Valjevac, predstavnik MZ Janjari i Atmačići.

Svega je desetak zaposlenih u Ugljeviku i Teočaku. Ostali sredstva za život obezbjeđuju od rada na svojim imanjima.

- Ovi koji su ostali pretežno se bave poljoprivredom: pšenica, kukuruz, tove se bikovi. Dosta je i muznih krava, pa imamo i četiri otkupne stanice mlijeka – dodaje Begzad.

Problem je plasman i niska otkupna cijena koja ne opravdava proizvodnju. Teško je, kažu, naći i radnu snagu, pa se snalaze kako znaju. Na porodičnom imanju Admir Valjevac je s porodicom pokrenuo vlastiti biznis izrade košnica za pčele. Posao dobro ide, zahvaljujući kvalitetu lako dolaze do tržišta.

- Ima dovoljno posla i može da se radi i više, ali mali je prostor. Treba proširivati da bi se mogli zaposliti radnici jer potražnje za robom ima, samo što treba nabaviti dodatne i novije mašine – ističe Admir.

Proizvodnju su pokrenuli vlastitim sredstvima, no sada im je potrebna pomoć da bi osigurali nastavak i proširenje proizvodnje, ali i omogućili otvaranje radnih mjesta, što bi svakako omogućilo opstanak i dalo "vjetar u leđa" mladima da ostaju na ovim prostorima.

federalna.ba/Ivana Đurđević-Bajić