Potočari dan poslije: Tišina i bijeli nišani koji svjedoče o razmjeri zločina

Hiljade ljudi iz cijelog svijeta jučer je u Potočarima prisustvovalo komemoraciji i dženazi za još 14 žrtava. Dan poslije u Potočarima druga slika. Iako se bol i tuga osjete na svakom koraku, tek poneki član porodica ubijenih, došao je u mezarje Memorijalnog centra proučiti Fatihu i u miru se prisjetiti svojih najbližih čiji su životi nasilno prekinuti. 

Dan nakon što su svi otišli, a porodice ubijenih i danas došle u Memorijalni centar u Potočarima, jedino što se moglo čuti su njihove tihe molitve.

Kao i poslije svake dženaze ostaju samo bijeli nišani koji na ovom mjestu nijemo svjedoče o najvećem zločinu počinjenom na ovim prostorima. Tišinu prekidaju molitve i plač članova porodica ubijenih koji su i danas ovdje. Novinarka Kadira Šakić preživjela je genocid. Ranjena je dva puta, ali se vratila u Srebrenicu. U genocidu joj je ubijen brat Husein koji je imao sedamnaest godina.

Posljednje vijesti o njemu Kadira je čula od komšije koji je rekao da je njen brat ranjen u Kamenici gdje su nekoliko godina poslije pronađeni njegovi posmrtni ostaci.

“Rekli su mi u Institutu da nedostaje lijeva potkoljenica. Poslije identifikacije moj brat je ukopan ovdje u Memorijalnom centru 2009. godine. Prije tri godine ponovo je vršena reekshumacija njegovog tijela, pronađena je njegova lijeva noga i sada je njegovo tijelo kompletno”, priča Kadira.

Iako zbog životnih okolnosti jedan period godine provodi u Gradačcu, Kadira je i danas u mezarju Memorijalnog centra, gdje se bol osjeti na svakom koraku. U poređenju sa 11. julom sve je drugačije.

“Poslije 11. jula ostaje ovdje nekoliko stalnih stanovnika i pusta Srebrenica, pust grad. Žao mi je što se Srebrenice svi sjete samo 11. jula, a ne i drugih dana”, dodaje.

Vječni smiraj jučer je našao i Sabrija Omić. Ubijen je u dvadeset devetoj godini, a isto toliko godina se čekalo da budu pronađeni njegovi posmrtni ostaci i obavi dženaza. Danas je njegov mezar posjetio rođak Emir Šečić. Priča nam da je iza Sabrije ostala supruga i dvije kćerke koje nisu zapamtile oca. No, njihov život piše simboličnu priču:

“Jučer kad smo obavili dženazu i bili u njegovoj kući, obavili sve što je u skladu s našom tradicijom i razišli se svojim kućama, dobili smo vijest da se njegova kćerka Amela porodila i da je Sabrija, faktički, dobio unuče.”

I u organizacijama i udruženjima koja okupljaju preživjele Srebreničane skreću pažnju da je o Srebrenici potrebno govoriti tokom cijele godine, a ne samo 11. jula, kako ubijeni ne bi bili zaboravljeni.

“Danas 12. jula nekako je i tužno, oni su ostali sami da svjedoče da je tu počinjen genocid i da to nikad i niko ne može izbrisati”, ističe Kadefa Muhić, predsjednica Organizacije porodica šehida i poginulih boraca općine Srebrenica.

U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari do sada je ukopano 6.765 žrtava genocida, dok se za posmrtnim ostacima njih više od hiljadu još traga.

federalna.ba