Portret na mjesečini – Aleksa Šantić
**
Stoljeće minu, stotinu proljeća minu, minu i Pjesnik, a ipak još sa nama biva i sniva ... Gdje je sada Aleksina duša, pitaše se mnogi - u raju ili paklu; džennetu il' džehenemu? Ni u jednom, ni u drugom. U Mostaru, u Mostaru mu je duša ... obgrlila je vječnost.
**
Rođen je u Mostaru, u Brankovcu, 27.maja 1868-e, u uglednoj trgovačkoj porodici Šantić. Nakon osnovne škole, porodična tradicija ga ne zaobiđe, te odlazi na školovanje za trgovca u Ljubljanu i Trst. Po povratku, ne bješe mu trgovina baš mila, pjesmu je htio, i kulturu, i umjetnost. Tako prve pjesme objavljuje u časopisima „Neven“ i „Golub“. A, onda i knjige pjesama. Za života Aleksa Šantić objavio je, po nekim izvorima devet, a po nekim i 15 knjiga poezije. Sa prijateljima Svetozarom Ćorovićem i Jovanom Dučićem, te Atanasijem Šolom jedan je od osnivača Srpskog crkveno-pjevačkog društva „Gusle“ i časopisa „Zora“. Kako piše pjesnik Mišo Marić, Šantić je „Zorom“ iscrtao novu, umjentičku mapu Južnih Slavena, Mostar unaprijedio u Klub južnoslavesnkih književnika i ljubitelja pisane riječi; promovisao ga među umjetničke i kulturne prijestonice svog doba.“
**
U Srpskom crkveno - pjevačkom društvu „Gusle“, Aleksa Šantić jedno vrijeme dirigirao je horom; vodio je amatersko-pozorišnu sekciju – igrali su djela Nušića, Sterije Popovića, Bore Stankovića – a u kojima je Aleksa igrao kraljeve, junake, ljubavnike; svirao je violinu i komponirao. O Aleksinom kompozitorskom radu u emisiji govori muzikologinja Tamara Karača Beljak, a o Aleksinoj poeziji govori književnik Nenad Radanović.
**
Za pjesnikova života, osim knjiga poezije, objavljeno je i sedam knjiga njegovih prevoda. Šantić je sa njemačkog jezika preveo „Lirski intermezzo“ H.Heinea i djelo „William Tell“ F.Schillera. Napisao je i tri dramska teksta - „Pod maglom“, „Anđelija“ – mistična dramska slika sa pjevanjem i „Hasanaginica“ – dramska slika u stihovima, sa pjevanjem, po motivima narodne balade. „Hasanaginica“ je prvi put igrana u Kraljevskom Srpskom Narodnom Pozorištu u Beogradu, 1920.godine, a postavljena je i na scenu mostarskog Narodnog pozorišta. Dramski program Radija Sarajevo, ovo Šantićevo djelo realizirao je kao dramsku poemu. Glavne uloge igrali su Darinka Đurašković, Aleksandar Đuverović i Nada Pani.
**
Nakon pjesnikove smrti objavljena su „Celokupna dela Alekse Šantića“, u Beogradu; „Izabrana djela“ u pet knjiga objavljena su 1957-e i 1972.godine, u Sarajevu. A, Mostar, onaj negdanji Mostar, podigao je Aleksi nadgrobni spomenik, ulicu po njemu imenovao; na stotu godišnjicu rođenja Grad je pokrenuo „Šantićeve večeri poezije“ i Staru gimnaziju po njemu nazvao, bila i kafana ... Teatrolog, reditelj i kritičar Josip Lešić ispisao je romansiranu biografiju pjesnika – „Aleksa Šantić – roman o pjesniku“; Radio-televizija Sarajevo snimila je film i seriju „Moj brat Aleksa“, u režiji Aleksandra Ace Jevđevića. Aleksine stihove, na muziku Ranka Rihtmana otpjevao Dragan Stojnić.
**
Plamene buktinje osvjetljavale su strmu Suhodolinu i litice mračnog Podveležja, kada je, jednog februarskog predvečerja, u Mostaru, na groblju Pašinovac sahranjen pjesnik Aleksa Šantić, „posljednji vitez romantike“. Preminuo je u subotnje jutro, 2.februara 1924.godine, ostavivši iza sebe, i nama ostaviviši i „Pretprazničko veče“, i „Poruku“, i „Proljeće“, i „Jedno veče“, „Ali-begov sevdah“, i „Eminu“, i „Neretvu“, „Mesečinu“ i „Jednu suzu“. U ponedjeljak, u 2 sata poslijepodne tužna povorka krenula je iz Srpskog doma, dostojanstveno, preko mosta Kralja Petra, Šetalištem vojvode Mišića, Liskom, Paralelnom i Glavnom ulicom, te uz Brankovac ka Sabornoj crkvi. Dok je povorka koračala kroz Mostar, avioni su kružili nebom, čistim i vedrim ispraćali Pjesnika, a mase ljudi, Mostaraca i onih iz daleka pristiglih pratile su Pjesnika; I svi dućani zatvoreni bjehu. I svi govornici posljednji put pozdraviše Aleksu, a mujezin sa minareta Cerničke džamije, glasom toplim prouči mu dovu oprosta ... O pjesnikovom ispraćaju pisale su mnoge novine – Narodna sloboda, beogradsko Vreme ...
**
Autorica Serijala Portreti – Selma Dizdar
Poeziju Alekse Šantića govorio Haris Etemi
Ton-majstor – Šerkan Cakić
Produkcija – Dokumentarni program Radija F BiH
Foto - wikipedija