“Porodični magazin”: Odvažne posavske žene uz svoje zelene majice satkane ljubavlju na obalama života rijeke Save…

Urednica i voditeljica emisije Aida Hadžiabdić

Danas nas ona očekuje. Njena priča. Priča dok putuje Bosnom i Hercegovinom, Slovenijom, Hrvatskom, Srbijom, dok putuje i niže svoje priče. Jednu želimo danas izdvojiti, kao kada uzmemo makaze života i izrežemo jedan njen lijepi zeleni vitraž - vama na dar.

Zvali su je Sewh. O njoj je pisao i grčki historičar i geograf Strabon. Zvali su je i Savus. Priča je to i o zagrljaju Save Dolinke i Save Bohinjke. Priča je to o lijepoj Savi i njenom prijateljstvu koje ne zaboravlja pri svome toku. Una sa Sanom, Vrbas, Ukrina, Bosna, Tolisa, Tinja, Brka, Lukovac i Drina. Uz nju i 85 mostova. Koliko je to nanizanih priča uz njenih 945 kilometara toka. Kazat će oni vođeni znanjem i obgrljeni radoznalošću da u porječju rijeke Save živi više od 8 miliona duša...

Priča je to i o Orašju i Brezovom Polju i kraju mjeseca jula kada će nam svoja svilena krila darovati jedan leptir, ali ne samo jedan. Na hiljade krila tog leptira, koji živi samo jedan dan, prekrit će poput drevnog ćilima površinu rijeke Save svojim bijelim krilima.

Naučnici će kazati da je to fenomen o kome se pričalo i pisalo do kraja šezdesetih godina 20. stoljeća. Pričalo se i pisalo, a onda je čovjek svojim nečistim rukama onečistio i onemogućio pojavnost te posebne ljepote. Priča je ovo o Savi, o njenim zelenim obalama, ali i o nama bitnim zelenim majicama koje život čuvaju, ohrabruju, darujući svoju ljubav, zagrljaj, smiraj...

Dok Sava tiho teče…

"Žena je u izgubljenom raju zagrizla plod sa stabla spoznaje deset minuta prije muškarca; i otada je zauvijek sačuvala tih deset minuta prednosti."

Alphonse Karr

“Prvenstveni cilj nam je bilo druženje jer je iza nas bilo poslijeratno razdoblje kada su žene bile ožalošćene i tužne i svima je bilo dosta i straha, i boli i tuge. Odlučile smo se organizirati da pomažemo jedna drugoj i da uvijek budemo jedna drugoj na pomoći u potrebi. Prilikom osnivanja Udruženja Žene Orašja bilo nas je 80 žena, a u ovih 20. godina taj se broj prepolovio, jedan dio žena više nije među nama, tu su starije i bolesne koje ponekad sudjeluju u pojedinim akcijama, a mlade se nažalost prijavljuju vrlo malo. U početku su bile vrlo aktivne i mlade članice, a danas je to rijetkost, priča predsjednica Rizama Tukulj.

Članice Udruženja Žene Orašja poznate su po svojoj empatiji, velikom i toplom srcu, jer uvijek pomažu gdje je potrebno, i u skladu sa svojim mogućnostima. Osim individualne pomoći najčešće svojim članicama, organizirali smo i humanitarne akcije za pomoć izbjeglicama uz prikupljanje hrane i odjeće. Ove godine u trećem mjesecu preko Mreže “Žene za žene International” sudjelovale smo u prikupljanju pomoći ženama Palestine. Članice su pripremile domaće kolače, a brojni građani su svojim novčanim prilozima podržali Humanitarni bazar na kojem je prikupljeno i uplaćeno 5.000 maraka. Empatija je posebna prema članicama Udruge žena oboljelih od raka dojke “Narcisa”. S njima smo od početka, kako na projektima koji se realiziraju u Orašju, tako i prilikom odlaska u Sarajevo na Šetnju za ozdravljenje, navodi u svojoj priči predsjednica Udruženja “Žene Orašja” Rizama Tukulj.

“Porodični magazin” Radija Federacije BiH, utorkom od 10 do 11, repriza od 18 do 19 sati.