Pola sata arta: Dođite u operu i prepustite se emociji

Ovoga petka u Jutarnjem programu govorilo se o kulturi. Gošće ovoga jutra bile su Aida Čorbadžić, sopranistica Srajevske opere i Melisa Hajrulahović-Tomić, sopranistica Srajevske opere.

-Šta opera predstavlja-

''Opera je došla kao početak. Ustvari je stvar muzike, opera je došla kao stil. Tu se osjećam svoja na svome. Volim tu kompleksnost i dubinu. Kako bi naš profesor rekao to je bajka za odrasle. Ja živim tu bajku. Nekako tek sada recimo sebe prepoznajem. Iapk, prošlo je 20 godina. Iskustvo je neko iza nas. Kada je bio tek početak bilo je, nekako, turbulentno. I jednostavno se nastavilo turbulentno do sada kada je sve nekako u nekom smiraju. Tek sada sa neke distance se može pogledati gdje si, šta si'', kazala je Aida.

''I ja sam ovako romantična. Mali broj ljudi koji se bavi ovim poslom nije romantičar. Ja bih rekla kao i AIda da je muzika u korijenu svega. S tim da to nije bio moj prvi izbor kao smjer i kao stil. Ja sam jako veliki zaljubljenik u mjuzikle. Kao tinjedžerka kada sam se željela baviti ovom vrstom muzike htjela sam da vjezbam glas za tu vrstu muzike, za taj stil. Meni je to bilo strano i neprirodno, imala sam veliku borbu na početku jer se nisam identifikovala s tim. Kako sam se zbližila sa kolegama sa tog odjeka i kako sam ušla u dubine, to me zainteresovalo i privuklo. Bilo mi je zanimljivo jer je zahtjevno. Ja sam osoba koja voli postavljati izazove ispred sebe. Shvatila sam ako mi mjuzikli idu, zašto ne bih probala da proniknem i u ovaj stil jer je on najzahtjevniji pa da vidim kako će to izgledati. Ljubav se rodila prema operi i traje sve ovo vrijeme, čak 20 godina'', kazala je Melisa.

-Teret prošlih slavih dana-

''Potakla si nas da se osvrnemo nazad na ono šta smo sve prošli. Ja moram reći da smo mnogo osjetili i da i dan danas imamo mrlje iz prošlosti tih prošlih dana. Mi nismo imale u tom trenutku korepetitora, u kući gdje ja uz YouTube vježbam i pokušavam doći u optimalno stanje. To je kao sport, moraš imati tehničke uslove pa tek onda podršku. Bio je vrlo težak period'', kazala je Aida.

''Mene to više ne interesuje, ja nemam ništa od tih uslova koje su imale kolege prije. Ja imam veliki repsekt prema tim svim kolegama, ali prema uporedbi sa današnjim vremenom, prvo financijski, uslovno, mi nemamo svoj orkestar. To je nezamislivo. To nas nekako demorališe. Mi radimo predano na nekim projektima koje izvedemo jednom ili dva puta, u zavisnosti od toga kako se možemo uklopiti u repertoar Filharmonije. Svaka čast i njima, ali mi trebao imati svoj orkestar koji će služiti nama i baletu, kako bismo mogli dati sav naš kapacitet. Da ljudi i mi uživamo u jednoj zaokuženoj cjelini. Mi imamo plan predstava i mi se pripremamo za to, ali na kraju se to možda otkaže iz nekih razloga. Ne otvaraju se konkursi ni za hor, naš hor se prepolovi. Mi imamo šačicu ljudi koji se daju iz petnih žila svu svoju snagu i predanost. Trude se da donesu to koliko god mogu, ali ne možete napraviti zvuk od 80 ljudi sa 30 ljudi. Mi smo prisiljeni da pjevamo neke uloge koje uopće nisu za naš glas. Svaki od tipova glasova ima svoje podtipove. Onda kada pjesvamo nešto što nije u našem opusu mi dosta štetimo našim glasovima. Sada ako pjevam lirsku ulogu i za 15 dana trebam pjevati malo dramatičniju ulogu, meni treba dosta vremena da ja ''nabildam'' kvalitet tona. To toliko šteti našem glasu'', rekla je Melisa.

''S druge strane, satisfakcija, koja se dobije samim tim što izvodiš to, što čitaš to, što se baviš tim prekrasnim i uzvišenim poslom. Ljubav je, ali je posao na kraju. Doček je takav kakav je, sa stim smo se nositi. To poštovanje te institucije, ja sam uvijek imala to poštovanje i do djela koja radimo. Neko je prije toliko godina bio inspirisan, iznio to na papir za instrumente pa onda za glas'', kazala je Aida.

-Opera Telefon-

''To smo radili prije dvije godine. Imamo male inovacije, opera će ovaj put biti izvedena na engleskom jeziku. I to je jedan od izazova. Inače, rad na predstavi koja traje manje od pola sata, proces pripreme je isti. Moga je čak jače i intenzivnije, traži više fokusa. Nekada tri minue traju dugo, nekada kratko, sada je isto tako i sa pola sata. Premijera ove opore je bila 1947. godine. Mi danas možemo napraviti istu povezanost. Taj osjećaj i emocija je uvijek prisutan tu i svjež. Aktuelan je i dalje'', kazala je Aida.

''Mi smo kao sportaši, i moramo da treniramo svaki dan, da se odričemo mnogih stvari. Da ranije liježemo, da pazimo šta jedemo, da hidriramo glasnice. Veoma je zahjtevan posao. A publici bih savjetovala da češće dolaze na opere. Ja se bavim tim poslom cijeli svoj život i postoje opere za koje ja nisam nikad čula, ali koje želim da čujem. Prije toga pročitam o čemu se radi da bih mogla da pratim. Vi imate sat i po ili dva gdje je čitav jedan život sažet. Morate znati ko je osoba ispred vas i koje su njihove uloge i odnosi liskova na sceni. Bitno je da se ljudi informišu i onda će moći da se prepuste čarima muzike koja podcrtava i te emocije i odnose na sceni. To je onda jedan poseban doživljaj'', kazala je za kraj ovog razgovora Melisa Hajrulahović-Tomić, sopranistica Srajevske opere.

federalna.ba